Treba li mi pomoc? 2014-02-05T22:35:25+00:00
asked 10 years ago

Postovani, imam 27 godina i apsolvent sam jednog fakulteta vec 3 godine. Od kada sam se vratila u svoj grad, kada sam posatla apsolvent, pocela sam da radim u kaficu i potpuno zapustila fakultet… nekako vise nisam imala interesovanja za ucenje i sve mi se cinilo besmisleno. Negde u tom periodu upoznala sam decka koji je 3 godine mladji od mene sa kojim sam zapocela vezu koja se na pocetku cinila jako dobro. posle par meseci raskinuo je samnom bez obrazlozenja i bilo kakvog razloga. Nastavili smo da se vidjamo tako da sam vremenom saznala da je navodni razlog za taj raskid bio da sam ga “ugusila”, kroz dalje vidjanje saznala sam i da on ima problem sa kockom i konzumiranjem opijata i vise nego sto sam ja znala… Nasa nazovi veza bila je jako turbulentna, vise puta smo prekidali komunikaciju ali smo se uvek vracali jedno drugom. Pokusavala sam da mu pomognem ali on kao da to nije zeleo. Prosle godine je uhapsen i proveo je neko vreme u pritvoru, kada se vratio nije zeleo da komunicira samnom i mislila sam da je tu kraj. Posle nekog vremena obnovili smo kontakt i krenuli iz pocetka, odredili jasne granice naseg odnosa i dogovorili se da ne opterecujemo jedno drugo. Ja sam dala otkaz na poslu, pocela da spremam ispite, i cinilo se da je sve krenulo na bolje. Ubrzo je poceo da se otvara i da mi prica o delu svojih problema i sta je preziveo, naravno nisam htela da forsiram to, vec sam ga pustala da prica kada je to sam zeleo i kada je imao potrebu. Uzivali smo u nasem odnosu par meseci a onda su opet poceli problemi. On je sve cesce poceo da pije lekove za smirenje tvrdeci da je to zbog pritiska njegovih, zato sto mu se blizi sudjenej a on ne zna sta ga ceka…Uz mnogo price prestao je da uzima lekove ali mi je trazio da mu nabavim travu… Mislila sam da je to ok i da je bolje to nego da opet pocne sa lekovima. Njegovi su posle par dana iznenada odlucili da mu urade test i bio je pozitivan. Ja sam obelezena kao glavni krivac za to, a on je u kucnom pritvoru, zabranjena mu je komunikacija sa bilo kim. Ja sam ponovo izgubila volju za bilo cim, mnogo sam se opteretila njegovim stanjem… On vec neko vreme posecuje psihologa. Ne znam da li bih trebala i ja isto da ucinim? Opet izgubila samopouzdanje, ne izlazi mi se iz kuce (slicno se osecam kao kada je uhapsen) , osecam veliku krivicu zbog trenutnog stanja i jako sam razdrazljiva.

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Poštovana,

Naša važna potreba je da artikulišemo i izrazimo ono što osećamo i što nam se dešava, kao što ste Vi to činili u svom pismu. Psihološka pomoć sastojala bi se u tome da to nastavite da radite sa nekim ko je stručan da sluša i razume ono što vam se događa. Taj proces takođe nam omogućava da dobijamo prirodnu i zdravu reakciju drugog ljudskog bića na ono što osećamo. Na primer vaš osećaj krivice u vezi sa nabavljanjem trave kod mene je izazvao pitanje o tome gde je odgovornost drugih aktera i kako to da se ona odjenom izgubila. Tako bih rekao da je vaša odgovornost tu neznatna u odnosu na njegovu odgovornost, kao i njegove neposredne sredine…

Ako imate potrebu da nastvaite sa ovom vrstom brige o sebi i ako imate mogućnosti, onda ne vidim razlog zašto ne bi ste zatražili pomoć.

S poštovanjem, Nikola

)