Postovani, volela bih da me posavetujete u vezi sa ocem.
Naime, moj odnos sa njim nikada nije bio dobar uvek je postojalo nesto sto ne stima. Kao dete imala sam sve a i sada imam (23 godine) .
Izgubila sam majku nedavno, deo mene je nestao.Za mamu sam bila jako vezana, bila mi je sve. Dok je on bio na terenima i radio ona me je podizala, vaspitala, o svemu se brinula.
Stan, ja, njem posao, sve je stizala.
Mnoge stvari mu je popustala u zelji da ga postedi.Zato sad ja nosim taj teret.
Dok je bolovala isla sam sa njom po lekarima, slusala savete, istrazivala u najtezim mogucim trenutcima dok je umirala ja sam bila uz nju on nije imao snage. Jurila sam i nalazila inostrane klinike, ugovorila put sve, ali bilo je kasno.. Jedinica sam i taj teret je ogroman.Nakon tog uzasnog dogadjaja, stala sam na noge dala sam sve ispite.O stanu brinem kao da je ona tu. Ali odnos sa njim je uzasan, bojim se da cu poludeti. Nece da saslusa, tvrdoglav je, brz, misli da sve zna…A sve mi se cini da pokusava svoju bol da sakrije time sto od mene ocekuje da preuzmem maminu ulogu.
Ja to ne mogu.
Bojim se da cu se psihicki izgubiti ili se udati ranije za decka sa kojim sam u duzoj vezi.Ne bih zelela da bezim od svog doma.Ali snage imam sve manje i manje. I zbog ogromnog bola koji nosim sa sobom i zbog tog naseg odnosa.
Poštovana,
Žao mi je zbog vašeg gubitka i razumem da je on veliki, da je došao prerano, da vam je majka puno pružala, da ste vas dve bile dosta same i da ste Vi njoj mnogo značili.
Takođe želim da izrazim svoje divljenje prema vašoj snazi, hrabrosti i zrelosti koju pokazujete time što ste nastavili svoj život.
Na oca nažalost malo ili ni malo ne možete uticati i sumnjam da je realno da se on menja. Pitanje je dakle kako da vas dvoje nastavite da koegzistirate kao dve odrasle i formirane ličnosti, ne pokušavajući da menjate jedno drugo. Nisam uspeo sasvim da shvatim šta je suština vašeg problema ali Vi svakako niti možete niti treba da u toj dinamici zamenite svoju majku.
S poštovanjem, Nikola