Problem u komunikaciji sa ljudima, preterana stidljivost, nemam devojku 2013-10-30T01:34:54+00:00
Forum Život PitaCategory: Nesigurnost u sebe, Stidljivost, Povučenost...Problem u komunikaciji sa ljudima, preterana stidljivost, nemam devojku
asked 10 years ago

Postovani,

Imam 28 godina. Oduvek sam bio mnogo stidljiva osoba, za mnoge ljude cudna u drustvu kada sam isao u skolu cesto ismejavana osoba zbog svog stava, tako da me je to skupo kostalo pa evo sa svojih 28 godina nemam devojku niti sam je ikada imao, komunikacija sa ljudima mi je na vrlo niskom nivou, nemam prijatelje. Totalno sam iskljucen iz svega pocela je da me hvata velika kriza (ranije je to bilo u znatno manjoj meri), veliki strah zbog toga kako cu proci kroz zivot jer sam svega svestan svega i vidim da to nije ni malo normalno. Cak ni posao ne mogu da nadjem.
Mislio sam da ce sa godinama kako sam stariji to sve doci na svoje mesto, da ce se ta stidljivos makar malo izgubiti, ali ne grdno sam se prevario, zapravo meni je sve gore i potrebna mi je pomoc. Nisam se do sada obracao strucnim licima jer i tamo kad bi otisao bilo bi me sramota da svoj problem javno iznesem, a tek kod psihijatra da idem.
U grad izbegavam da idem, pogotovu leti, jer mislim da svi gledaju u mene i da na meni sve mane pronalaze i odmah sam sebi pocinjem da delujem smotano. Kad vidim da me neko malo duze pogleda skroz se pogubim. Pored letniih basta zapravo na meseta gde cu ljudima biti u centru paznje izbegavam da prolazim.

Sto se tice devojaka njih sam uvek gledao kroz drugarski odnos niti je koja bila zaintereosvana za mene. Uvek sam se plasio odbijanja i ponizavanja tako da nisam ni pokosavao, Medjutim sada se sve to menja, naravno da imam zelju da imam devojku i da stupim sa njom u emotivnu vezu, ali kako..Mene trema i stidljivost toliko bolkiraju da ja ne bi znao ni jednu recenicu da sklopim. Ne znam sta da radim apsolutno, smatram da tu nema pomoci i da se to ne moze ni malo poraviti. Jednostavno kakav si po prirodi takav ostajes do kraja zivota. Jedino sam sa mojima opusten i najbolje se osecam kod svoje kuce, ali kad izadjem van to je uzasno koliko se nelgaodno osecam.
Apsolutnu nemam vise volju za zivotom ni malo, jer ovo kroz sta ja prolazim nije zivot vec pakao. Samo ne znam sta sam Bogu skrivio pa me kaznjava na ovaj nacin.

Molio bih ako mozete da mi date bar neki odgovor i savet na ovo moje izlaganje.

Shamer replied 3 years ago

Ista stvar burazeru. I ja sam stidljiv vazda bio i ne samopouzdan. Dosta toga mi je genetski a i familija i okruzenje me je dosta poremetilo. Imam 28 god. i nikad djevojku nisam imao, niti poljubio ni zagrlijo. Kako sto kazes mislio sam kada ostaram da cu se promjeniti ali kakvi. Djevojkama se izgleda i svidjam iako nisam ni na svoj izgled bas ponosan cim nisam ni na kakve socijalne mreze. Cesto djevojke prodju blizu mene “namjerno” ili hoce da krenu u neku konverzaciju a ja se sledim mozak mi zablokira. Stalno mislim da nisam dovoljno dobar ni za kakvu djevojku, da sam nizi nivo od svakog. Moram ic kod psihologa nema mi druge.

)

6 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Poštovani,

Nije retkost da nam se za pomoć obraćaju klijenti sa sličnom pričom kao što je vaša. Neki od nas jednostvno uspeju ostati mimo sveta i života. Rezultat je osećaj da smo u snažnom zastoju, mnogo stida, bola, zavisti, očaja. Pred nama je tada težak zadatak osmišljavanja svoga života.

Pošto nažalost čarobni štapići još nisu izmišljeni, jedini način da se ovakva situacija počne delom prihvatai a delom menjati je kontinuiran i dugotrajan rad na sebi. Ovakav rad može se odvijati korz psihoterapiju, individualno ili grupnu, kroz trenige asertivnosti i komunikacijskih veština, korz traženje novih hobija (ja preporučijem plas jer tako dolazi dosta ljudi i radi novih poznanstava), kurseve dokvalifikacija i prekvalifikacija koje nudi služba za zapošljavnje radi obezbeđivanja radnog mesta i tako dalje.

S poštovanjem, Nikola

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Pozdrav razumem problem druze.Takodje imam slican problem.Nmg da nadjem devojku.Imam 19 godina imao sam 2 devojke do sada u zivotu i to na nedelju dana.Nisam nikad poljubio nijednu devojku.Pokusavao sam da nadjem devojku preko fb javljao se i dobijao ispale :P.I ako krenem da se dopisujem sa nekom ispostavi se da ima decka.I prosto sam se pomirio sa tim imam drugare dobre tacno je da oni imaju devojke ali to ne znaci da sam ja nesto ispod njih.Nekad mi bude glupo u drustvu kad sam sam a oni sa curama al jbg vremenom se pomiris.Rekao sam sebi ako je sudjeno da nemam onda nek tako bude.Glavu gore i idemo dalje… 🙂

S postovanjem,Bojan

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Jao brate, razumem te apsolutno.Moj je problem slican,ali se za nijansu razlikuje,ja cu verovatno da krenem kod psihologa,i tebi preporucujem.Kod mene je razlika to sto sam se svidjao mnogima devojkama fizicki,ali recenicu ne mogu da sklopim.Razmisli da krenes na silu da ides na ta mesta gde ti je neprijatno,ja cu tako.Nisu drugi nista bolji od nas,niko ne gleda u nas,to je nas trip.Srecno

)

Psihoterapeut Team Staff answered 7 years ago

Imam 19 godina nikada nisam imao devojku u svaku koju se zaljubim i priznam nije obostrano krupnije sam gradje visok 1,80 prosečnog izgleda duhovit ali mi ne ide ne znam šta da radim imam suicidne misli teško mi je poželim da me nema evo baš i sad kad ovo pišem nema meni pomoći osim večnog sna ako može neko da mi pomogne javite 🙁

)

Psihoterapeut Team Staff answered 7 years ago

Zdravo,

Zanimljivo je koliko smo seksu dali na značaju u ostvarivanju muškosti. Izgleda mi da ogroman broj muškaraca danas, ne može sebe da nazove muškarcem ukoliko nema seksualni odnos, čime se stvara neka, verujem, nesvesna kriza identiteta – drugim rečima, nabija se pritisak na nešto što je spontano, u čemu treba da se uživa i da se zabavlja. Kada načinimo obavezu i od najzabavnije stvari na svetu, ne možemo očekivati da će nam prijati.

Seks, nije cilj. Seks je rezultat bivanja, razumevanja, slušanja, ljubavi, zaođenja, vremena, pravih delovanja, itd. Zašto ovo govorim? Najčešće, devojke mogu osetiti koje su naše namere, te tako odbijaju onda kada ide da smo željni, neostvareni i zavisni od njih. Stoga mislim da nije stvar ni našeg izlgeda (iako može imati ulogu), ni humora (koji takođe igra važnu ulogu), koliko toga da smo mi sami i van te devojke, ostvareni ljudi. Ostvareni u prijateljstvima, ostvareni na poslu, ostvareni na fakultetu, ostvareni sa zdravljem, itd.

Odnos zahteva da osobe u njemu budu svesne i jake kako bi mogle taj odnos održati (ili bar jedna osoba, a to je muškarac), a jačinu dobijamo prihvatanjem sebe samog sa onime što jesmo. Ako ti razmišljaš o suicidu zbog toga što nemaš devojku, onda možeš upravo razmisliti o tome šta bi te sve podržalo u životu da se osećaš prihvaćenim, zadovoljnim, radnim, interesantnim, a da je vezano samo za tebe?

Ali ipak, dao si nam jako malo materijala za rad, iznevši nam samo problem, te tako ni ne možemo dublje razmatrati isti. Pomoglo bi dosta kada bi nam opisao šta za tebe znači biti zaljubljen? Kako to izgovoriš tim devojkama? Daš nam možda primer. Da nam kažeš šta je ono čime se ti baviš? Itd.

Srdačno,
Ognjen Vukotić

)