Zdravo,
Potrebna mi je vaša pomoć. Naime moji roditelji mi ne dopuštaju da živim. Imam skoro 15 godina ali ipak moji riditelji se premama meni odnose kao prema 10-o godišnjakinji. Ne dozvoljavaju mi da radim stvari koje rade moji prijatelji. Mislim ne želim da visim po noćnim klubovima niti ništa slično. Samo želim da provodim vrijeme sa prijateljima. Pošto sam završila osnovnu školu moji prijatelji su odlučili da to proslave roštiljem. Ipak roditelji mi nijesu dozvolili da podjem. Takodje nakon što nam se završila mala matura(oko 1h uveče) moji prijatelji su odlučili da odu u park, iako sam željela da podjem sa njima meni roditelji to nijesu odobrili. Zatim prije par dana tetka me je pozvala da dodjem kod nje u njen stana na primorju ali ni to nijesu htjeli da mi dopuste. Kada izadjem u grad (najčešće 4 puta mjesečno) to mora biti po danu i smijem se najviše zadržati 2h. Ponekad moji prijatelji odu vozom u drugi grad da bi pogledali film jer je tamo bioskop mnogo bolji, i da bi se malo družili, naravno meni to nikada ne bi dozvolili. Ovo su samo neki od primjera.
Smatram sebe za fino i vaspitano dijete. Odličan sam djak,imam sve petice. Nikada ne bih upala u loše društvo. Nikada ne bih probala da pušim,pijem,drogiram se. Razgovarala sam sa majkom i objasnila sam joj da su previše strogi,ipak ništa se nije promijenilo. Sa ocem ne mogu o tome da razgovaram.
Ne želim da mi život samo preleti, želim da uživam da se družim. Ne želim da umrem kao usamljena starica ali ne znam kako to da objasnim roditeljima.
Molim Vas dajte mi neki savjet.
Hvala unaprijed
Zdravo!
Roditelji uvek žele najbolje za svoje dete, iako su im načini iskazivanja toga, ponekad potpuno čudni i apsurdni.
Imao sam iskustva sa takvim roditeljima. Naime, roditelji moje bivše devojke, su bili te sorte, i pravo da ti kažem ne bih voleo da mi se takvo iskustvo ponovi. Mogu da shvatim da ti je teško i da te guše.
Deca takvih roditelja, slušaju bespogovorno do neke 16-17 godine. Ali onda jako često nastaje totalni kuršlus, zbog velike represije slobodnog ponašanja, te takva deca jako često postaju upravo ono čega su se ti roditelji sve vreme bojali i bežali.
Možda bi mogla da porazgovaraš sa tatom. Pretpostavljam da možda on stoji iza takve organizacije i strogoće, a da mama samo sprovodi njegovu reč. Ipak vredi probati jer ti se od razgovora ništa loše ne može dogoditi. Želeo bih da te podržim u tom razgovoru. Budi samouverena i budi sigurna u ono što tražiš od njih. Stani iza svog stava da su prestrogi. Ako se plašiš da mu se obratiš direktno, napiši mu pismo i ostavi ga na stolu gde ga može videti.
Čak i ako se dogodi da te kazne, nemoj menjati stav. Vrlo je važno da budeš uporna u ovome, jer će vremenom popustiti.
Nemoj da brineš da će ti život proći. Imaš tek 15 godina, na samom si početku mladosti, pred tobom je još čitav život. Imaćeš dosta zabava u srednjoj školi, posle na fakultetu, pa letnjih raspusta i zimskih raspusta. Oni neće moći zauvek da te drže pod staklenim zvonom, mislim da su i oni svesni toga.
Srdačno,
Ognjen