Osećaj krivice 2013-04-02T08:41:39+00:00
asked 11 years ago

Zdravo!Imam problem,i javljam vam se u nadi da možete da mi pomognete.Jedan dečko je bio zaljubljen u mene dugo(i još uvek je),kupovao mi je cveće,stalno pisao koliko me voli.Vremenom smo počeli da se dopisujemo,ali ja nisam bila sigurna da li sam ja zaljubljena u njega ili se dopisujem i viđam sa njim samo da ga ne bi povredila.On je bio jako uporan,a ja i dalje nisam znala šta osećam.Jedini način da to saznam je bio da budem sa njim.Nakon što smo se smuvali,ja sam shvatila da ne osećam ništa prema njemu,da ga ne volim,da me ta ,,veza” prosto guši,da ne želim da imam ništa sa njim.Od trenutka početka te,nazovimo veze,do raskida je proteklo svega 2 sata.To je meni bilo sasvim dovoljno da shvatim da ga nevolim i da prema njemu ne osećam ništa više od prijateljstva.To sam mu sve stavila do znanja isti dan.U prvih pola sata je bio u totalnom rastrojstvu,ali kako je vreme odmicalo on se polako smirivao i na kraju shvatio da ga ne volim,da me ne može naterati da ga volim i prihvato me kao prijateljicu(sve se odigralo juče).Problem je u tome što ja imam neki čudan osećaj krivice.Ja sam svesna činjenice da sam ga povredila,ali jednostvano nisam mogla da idem protiv sebe i svojih osećanja.Ne mogu da opišem taj osećaj,ali se osećam krivom za sve.Stalno misim o tome kako se on sada oseća koliko sam ga povredila,ali nije bilo drugog načina da ja shvatim šta osećam.Kako mogu da prevaziđem taj osećaj?Danas ću ga videti na radnom mestu.On je uglavnom veseo,dobro obavlja svoj posao,a u vreme pauze je vrlo raspoložen za šalu i razgovor sa ostalim kolegama.Ukoliko danas bude drgačije znaću da sam ga totalno uništila,a tad ću se još gore osećati.Najgore od svega je što ću morati svaki dan da ga viđam na poslu.Nadam se da možete da mi pomognete u prevazilaženju tog osećaja krivice.Ako možete,što pre!Hvala vam u napred!

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Poštovana,

Ponekad nismo sigurni u svoja osećanja i tada dajemo sebi priliku za procenu. Ponekad nam je teško da odbijemo one koji su zaljubljeni u nas jer smatramo da bi smo na taj način uzrokovali njihovu patnju. Kada se oba slučaja povežu u jedan nije neobično da iz svega izađemo sa osećanjem krivice koji Vi opisujete. Mislim da je to normalno osećanje i normala nerkcija na patnju druge osobe koje je u vezi sa nama.

Međutim, iz vašeg pisma mi se čini da vi i previše odgovornosti uzimate na sebe. Zaljubivanje nije proces koji se dešava u sekundi i mi nad njim imamo određenu kontrolu. Ako se i nađemo zaljubljeni ni to nije kraj sveta. Vako od nas je ponekd bio zaljubljen i odbijen i morao je na preboli svoju ljubav. Nista dakle Vi ti koji možete tek tako uništiti drigog, kako ste sami izrazili. Nemojte mu davati povoda da veruje u mogućnost veze između vas i vaš kolega će preboleti svoju zaljubljenost. Nakon toga, ali tek nekon toga možda možete biti prijatelji.

S poštovanjem, Nikola

)