asked 9 years ago Moja porodica i ja suočavamo se sa velikim problemom. Imam brata, 25 godina, koji pati od dugogodisnje depresije. Već u srednjoj školi je imao probleme da se socijalizuje, postajao je introvertan. Nakon sto je upisao fakultet, stvari su rapidno krenule nagore. Napustio je gradjevinski fakultet nakon 3 neuspješne godine i odlučio se za ekonomiju, gdje takođe kuburi već dvije godine. Za svo to vrijeme nije stekao nijednog prijatelja, sumnjam da je ikada imao djevojku, ne izlazi, ništa ga ne zanima. Prije godinu dana smo ga uspjeli nagovoriti da pokuša sa psihoterapijom. Putovali smo svaki vikend u Beograd (mi smo iz okoline Banja Luke), ne štedeći novac, samo da on konačno bude srećan. I nakon određenog vremena se osjetio pomak, počeo je pozitivnije da razmišlja, otvarao se. To je trajalo dosta dugo, ali, po završetku psihoterapije, počeo je naglo da se vraća u prvobitno stanje. Imao je jako česte oscilacije raspoloženja, od depresije do nevjerovatne euforije. Euforija je splasnula nakon par sedmica, depresija ga je potpuno osvojila. Pokušavali smo na sve načine da pričamo s njim ali ne uspijeva. Roditelji su pod strašnim stresom, pucaju po šavovima, ponovo proživljavamo pakao i osjećamo se bespomoćnim. Kao da smo u sobi bez prozora, vrata, samo zidovi, nigdje izlaza. Da ga pokušamo ubjediti da krene kod nekog drugog psihoterapeuta djeluje nemoguće. Zaista smo rastrzani i saosjećamo sa njim, ali ne znamo kako mu pomoći…
Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago Poštovana/i,
Depresija ponekad zahteva dug i istrajan psihoterapijski rad, nekad čak i nekoliko godina. Ako se vaš brat osećao bolje kada je išao na psihoterapiju onda bi svakako bilo dobro da sa psihoterapijom produži.
Način na koji Vi najbolje možete da mu pomognete je taj što ćete voditi računa o svom životu i svom razvoju. Naša moć da utičemo na druge nažalost vrlo je ograničena i zapravo im naviše pomognemo ako vodimo računa o sebi. Na primer ako vaš brat ne želi da ide na psihoterapiju, a s obizirom da vas njegovo stanje, prirodno i razumljivo pogađa (jer ga volite), na terapiju idite Vi.
Na terapiju možete ići i kao porodica, sa ili bez brata. Terapeuti koji su specijalizovani za rad sa porodicama (tzv. porodična ili sistemska terapija) znaju da je problem koji manifestuje jedan član porodice (u ovom slučaju vaš brat) neka vrsta rezultante mnogih drugih problema koji su manje vidljivi, a koji se tiču cele porodice i njene dinamike. Kada porodica ide na terapiju i radi na osvešćivanju svojih nesvesnih dinamika to za rezultat obavezno ima promenu stanja onoga ko je nosliac simptoma (u ovom slučaju, kažem, to je vaš brat).
Pomozite dakle svom bratu tako što će te ozbiljno raditi na sebi, Vi individulano ili još bolje, vi kao cela porodica, sa ili bez njegove saradnje na terapiji.
S poštovanjem,
Nikola