Imam problem sa rodjenim bratom koji traje vise od 2 godine.Naime,ja ne mogu da ga podnesem,ali bukvalno ne mogu!Kad god ga vidim,bilo gde,pozelim da odem sa tog mesta,iznerviram se i to se primeti,posto ne mogu drugacije.Osecaj je cudan,gore mi cele grudi,i sve to mi se desava kada ga vidim ili cujem.Ne znam kako vama ovo zvuci,ali ovo svakako nije lako.Ne mogu cak ni da odglumim da se slazem sa njim.On i ja smo kao nebo i zemlja.Ni jedan jedini stav nam se ne podudara,ni jedno razmisljanje nam nije isto.On je zavrsio srednju skolu,nije nastavio dalje sa skolovanjem,ne zeli da radi ni da trazi posao.Zivi na tudjoj grbaci,dok ja jedva cekam da odem,studiram i radim.Sve ovo traje vise od dve godine i zeleo bih da cujem vas savet ili vidjenje celog digadjaja.Unapred zahvalan.
Zdravo !
Treba da znaš da mnogo mladih ljudi tvojih godina imaju slične probleme. Takav odnos ne treba da te ljuti ili brine.
Razmisli o tome šta su tvoji ciljevi, šta je ono što te boli, šta te brine u tvom životu, nevezano sa bratom. Što se tiče odnosa sa bratom, neka te to previše ne uznemirava, verovatno će proći sa vremenom samo od sebe.
Verovatno bi ti pomoglo da na svaka dva dana, izdvojiš po 20 min i zapišeš sve što te je u proteklih 48 sati kod brata iznerviralo, ili u tebi prouzrokovalo neko drugo osećanje. Šta ti se kod njega nije dopalo, šta je on rekao, šta je uradio, itd. Ne razmišljaj o razlogu zašto ovo radiš, po sredi je jedna od mogućih tehnika koja ti može pomoći da se lakše oslobodiš tenzije.
Pozdrav,
Ognjen
Zdravo! Ja nisam terapeut, ali sam osetila želju da ti odgovorim. Fali mi dosta toga da bi moj odgovor imao neku težinu. Koliko imate godina ti i brat, koliko dugo se tako osećaš? Šta kažu vaši roditelji na to?
A evo zašto sam ja osetila potrebu da ti odgovorim. Nisam nikada bila bliska s mojom sestrom. Isto kao i ti osećala sam da nemamo ništa zajedničko, iz nekih razloga mi je bila odvratna, a zbog nekih drugih sam osećala sram što imam takvu sestru, što je neko, meni tako jadan, na neki način deo mene, moje porodice i tu se ne može ništa. Kako sam ja verovatno dosta starija od tebe, imam 37 godina, puno se toga izdogađalo s mojom porodicom i sa sestrom ne pričam, niti sam je videla godinu i po dana. Ne živimo u istom gradu već nekoliko godina. Sve u svemu, blago rečeno, nisam ni ja podnosila svoju sestru. Nekad je to bilo zaista nepodnošljivo. Iz ovog što si rekla izgleda da tvoji roditelji svjesno ili ne podržavaju takvo ponašanje tvog brata, jer ga pretpostavljam finansijski pomažu. Da nije tako, morao bi raditi, zar ne?
Hvala Ognjene.
Hvala i tebi,koja si se javila i iznela slican problem.Ja imam 18 godina,a brat je 4 godine stariji,dakle on ima 22.Isto tako se osecam i isto mislim o svom bratu,kao i ti o svojoj sestri.Roditelji svakako ne podrzavaju to sto ne razgovaramo,ali sta ja tu mogu.On je takav kakav jeste,ja ne podnosim takve osobe,a sticajem okolnosti,bas takva osoba mi je rodjeni brat.Problem je isti i verovatno za par godina ni ja necu pricati sa njim,a mozda necemo ni ziveti u istom mestu.Sto se tice roditeljskog finansiranja,da oni ga finansijski potpomazu i to mu svakako olaksava stvari.Njegov dan se svodi na izlezavanju i surfovanju Facebookom,sto me u dodatnoj meri nervira.Strasno.Cim krenem da pricam o njemu,ili u ovom slucaju pisem,odmah se iznerviram.