Poštovani,
Počeo sam ovde da pišem roman o svom životu, ali mislim da bih preterao sa količinom sadržaja u tekstu da sam nastavio, tako da ću pokušati svoj problem da sažmem u nekoliko “teza”:
odrastanje bez očinske figure, kompleks izgleda i malog penisa, nedostatak seksualnog života, prvo i jedino seksualno iskustvo sa prostitutkom (imam 21 godinu), depresija, godinu i po dana lečenja na seroxatu, višegodišnje svakodnevno konzumiranje marihuane i poprilična psihička zavisnost od iste, nesrećna zaljubljenost, užasan bol, tuga, očajanje, bes, samoprezir, nedostatak pravog prijateljstva, usamljenost, osećaj nemoći i nerazumevanja kod drugih ljudi.
Odlučio sam da prestanem da pušim travu jer ima dosta udela u krivici za moje psihičke i emocionalne probleme. Ne želim da završim u duševnoj bolnici, ali ne znam da li sam dovoljno snažan da sam vodim ovu bitku budući da me marihuana godinama u nazad održava “normalnim” i sprečava da dobijem izlive emocija (koje sam imao i zbog kojih sam oterao neke ljude od sebe u periodima kad sam pauzirao s travom), a s druge strane, nemam dovoljno poverenja ni u jednu osobu kojoj bih ispričao celu priču (ili ne želim da je zabrinjavam i budem teret). Ne očekujem odgovor jer nisam ni postavio pitanje, ali eto, bar da podelim sa nekim jer ni sa kim ni ne pričam…
Poštovani,
Pisanje o životu, o onime korz šta prolazite, o iskušenjima, padivima i borbi, o okolnostima.., može biti značajan oblik rada na sebi i samopomoći.
S poštovanjem, Nikola