Zapravo, ovo pitanje sam trebao da postavim pre 30 godina, ali nikad nije kasno. Kako da u ovom ludilu , sa 50 godina, iskrisrališem svoj životni put, i šta je to što me zaista ispunjava kao čoveka, muža, oca ia nročito radnika. čitav život radim posao od kog mi se povrća, živi. sa že om koju volim a koja me prezire i razvede i smo, ni jednim segmentom moga života ne mogu da se pohvalim . kako da posle 30 godina bunila postavim sebi prava pitanja kako bih izabrao pravi put.
Poštovani, Možda je najvažnije to što ste ovo pitanje ipak postavili. Mnogi ljudi provedu čitav život bežeći od njega. Dok Vas čitam, ne stičem utisak da ne znate kojim putem da idete, već da tugujete zbog puta kojim ste išli. A to nije isto. Pitate kako da postavite prava pitanja. Možda za početak ne treba da pitate: „Šta treba da radim narednih 30 godina?“, već: „Šta mi je u ovih 30 godina najviše nedostajalo?“ i „Šta više ne želim da izdajem u sebi?“ Sa 50 godina čovek ne kreće od nule. Kreće sa velikim iskustvom, mnogim greškama, ranama i saznanjima. Nekada upravo razočaranje u dosadašnji život postane početak autentičnijeg života. Ne znam kuda treba da idete, ali mi se čini da Vas ovo pitanje već polako vodi tamo. Takođe čini mi se Vama nije tolko potrebanm savet koliko sagovornik. Srdačan pozdrav, Nikola