kako da volim sebe ako me drugi ne vole 2018-03-11T22:08:53+00:00
Forum Život PitaCategory: Depresija, Zastoj, loše Raspoloženje...kako da volim sebe ako me drugi ne vole
asked 6 years ago

Pred ovim pitanjem ja stojim godinama i odgovor nikako da stigne. Ne vidim nacin da sebe vidim kao vrednog ako me i drugi ne vide kao takvog. Jasno je meni da je detinjstvo tu kljucno. Ko je od najranijih dana voljen i ko ima dobro nasledje – njemu zivot ide glatko. Ali sta raditi kada nismo te srece?
Otkad znam za sebe ispunjen sam nesigurnoscu, stidom, krivicom i slicnim stanjima. I kao takav sam krenuo da se razvijam i taj razvoj nije isao u dobrom smeru. Napatio sam se i u osnovnoj i u srednjoj, prijatelje nisam nikakve stekao, nikakva ljubavna iskustva imao itd. I sada sam tu gde sam.
Vremenom sam shvatio da sva moja osecanja dolaze iz moje unutrasnjosti, ne iz spoljnjeg sveta. Ali to ne znaci da se spoljni svet moze ignorisati.
I mislim da je tu kljucni problem – ko sam ja bez konteksta? Kako ja da verujem da sam nesto pozitivno ako mi to stvarnost ne potvrdjuje? Ako sam ja za druge cudak, gubitnik, bolesnik, jadnik itd., kako ja da funkcionisem medju tim drugima a da istovremeno ne budem stalno povredjivan?
Ne znam da li sam dovoljno jasan – ovde se ne radi samo o nekim mojim unutrasnjim osecanjima o kojima ja treba da pricam sa psihologom, vec i o tome da postoji citav svet koji je jaci od mene i nezavisno od mene mi ne dozvoljava normalan zivot.
Izbegavao sam i izbegavam sukobe jer ja nemam drugove, mene nema ko da brani, i to nije moj umisljaj vec cinjenica. Izbegavam druzenja jer se stidim da kazem da nikada nisam bio na zurci, rodjendanu, sastanku, gradskoj plazi, da sam svaku novu godinu proveo sam kod kuce itd. Kako tako nesto javno saopstiti? Posle toga mi sleduje unistavanje.
Jasno mi je da svi oni koji vredjaju i napadaju rade to iz sopstvenih problema. Ali to znam samo ja koji imam ovakve probleme i vi strucnjaci. Za ostale oni su super kul zestoki momci, face iz kraja. Sta god ja da uradim ili kazem, ja ne mogu da naredim desetinama ljudi kako ce se ponasati prema meni i da me oni poslusaju.
A potrebno mi je priznanje sveta. Onaj cuveni savet “nije bitno sta drugi misle o nama” divno zvuci ali je neupotrebljiv. Koja je poenta postojanja ovde ako me nista spolja nece doticati? Ta negativna slika o meni toliko dugo traje, toliko puta je potvrdjena nekim situacijama i ucvrscena tracevima i ogovaranjem, da ja prosto ne vidim moze li se ista uciniti, ima li ikakvog svetla na kraju tunela. Mozda ja i mogu da volim sebe ako me drugi ne vole, ali kako da i moje postojanje bude uskladjeno sa tim, kako da mi i stvarnost potvrdi da sam vredan – to ne znam. A potrebno mi je to.

)

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 6 years ago

Znam kako ti je. Ja sam dugo bila u ovom stanju. Posle par godina psihoterapije sam videla da ne vredi da me drugi vole i ne mogu ni da vidim da li me vole, ako sebe ne volim i ne prihvatam. A posto spoljasnost i dalje ne potvrdjuje da vredim i posto sam i dalje u istoj situaciji, ne ocekujem od spoljasnjosti vise nista. Vidim da moja vrednost ne zavisi od spoljasnjosti. Kad to budes video primetices mozda da si cak i bolji od drugih i da prilagodjavanje ovom svetu nije lako. Moj savet ti je da ides na psihoterapiju. Postoje i drzavne ustanove gde se ne placa. To je proces koji traje. Zelim ti sve najbolje.

)

Psihoterapeut Team Staff answered 6 years ago

Poštovani,

Vaše pitanje odiše poetičnošću, a njegove daljine ipak dosežu filozofska pitanja, na koje ni mnogi, veliki mudraci, nisu uspeli da daju odgovor. Bez konteksta, mi smo i dalje mi, ono što jesmo, sa svim svojim osećanjima, mislima, iskustvima, željama, itd. Posmatrajući sebe, kao takve, postojanje je bez konteksta moguće i okrenuto je u idealnoj ideji ka sada-i-ovde, bez identiteta ili ega. Sa jedne strane, ove ideje, predstavljaju osnov mnogih humanističkih psihoterapijskih pravaca, međutim takav ideal postojanja, teško je dostići, pogotovo kao član zapadnjačkog društva.

Teško je svesti Vaše iskustvo na nekoliko redova i pored iscrpnog posta. Naša iskustva, kakva god da su, teraju nas na rast i razvoj, a kao što je prethodni korisnik foruma napisao, psihoterapija zaista može da Vam posluži kao sigurna zona u kojoj možete bezbedno raditi na svojim relacionim potrebama. U toku seanse mogu se primetiti i najsitniju pokreti koji dovode do potvrđivanja iskustava. Međutim za te procese, često potrebna je volja za radom, zelja za rast i hrabrost.

Srdačno,
Ognjen Vukotić

)