Depresija i anksioznost 2014-11-24T00:17:43+00:00
asked 9 years ago

Postovanje,
imam 26godina, dijagnostifikovana mi je depresija sa povremenim napadima agorafobije pre oko godinu dana, pijem cipraleks jednom dnevno, u pocetku je bilo bolje, ali poslednjih meseci se osecam ocajno i bezvoljno, svaki dan postavljam sebi pitanje da li cu ikada biti ponovo srecan, osecam da mi trebaju promene u zivotu ali u isto vreme osecam kao da nemam dovoljno snage ni volje da to sve izguram. Ponasanje mi se jako promenilo, vise mi nista ne predstavalja zadovoljstvo, radim stvari koje ne zelim i koje me ne ispunjavaju, kao da pokusavam sebe da kaznjavam jer se tako osecam i kao da sve dublje i dublje guram sebe u depresiju. Poslednjih nedelju dana imam snazne izlive besa kao i napade panike koji nisu izazvani nicim (ili ja barem nisam svestan sta ih uzrokuje), osecam gadjenje prema sebi, cak mi se javljaju i suicidne misli… Nocu spavam jako malo i lose, ne budim se odmoran, a takodje imam i bruksizam. Da li postoji neki nacin na koji mogu pomoci sebi da barem malo stanem na noge, zeleo bih da krenem sa psihoterapijom ali trenutno sam u losoj finansijskoj situaciji koja samo jos vise pogorsava moje stanje i osecaj krivice jer se osecam nesposobnim da bilo sta radim?
Pozdrav, i hvala unapred.

)

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

Da li mozda treba da menjam terapiju? Da li postoje neke alternativne metode? Razmisljao sam o kapima valerijane ili mozda da probam Tensilen. Ne zelim da celoga zivota budem na lekovima. Takodje javlja mi se zelja da osetim fizicki bol, kako ne bih razmisljao na unutrasnji koji je postao nepodnosljiv. Jednostavno se osecam kao da sam u nekom mracnom zacaranom krugu. Koliko je ozbiljno moje stanje?? Nadam se da nisam preterao sa svojim postom ali pokusao sam na najbolji moguci nacin da docaram svoje trenutno stanje.

)

Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

Poštovani,

Prvo bi vas pozvao da sagledate činjenicu da su mentalni poremećaji danas rasprostranjeniji od svih drugih vrsta zdravstvenih problema uzetih zajedno. Stoga ne vidim razlog da Vi i ja tu budemo neki naročit izuzetak. Moje opredeljenje za bavljenje psihoterapijom bilo je isprva utemenjeno u želji da pomognem sebi, pošto sam u to vreme već oko 6 godina bio prilično ozbiljno depresivan (što je bio samo jedn od mentalnih problema sa kojima sam se u to vreme suočavao).

Mentalni poremećaj, dakle, nije ništa drugačiji od bilo kog drugog zdravstvenog poremećaja (osim što je mnogo češći, recimo statsitika SZO pokazuje da se poremećaji raspoloženja danas javljau kod 16-17% stanovništa, a kada uzmete u ozir da mnogi ljudi sa depresijom nikada ne zatraže medicinku pomoć, taj broj verovatno preli 20%).

Nekog zakači šećer, nekog visok pritisak, nekog rak, nekog udri infarkt (za sve ove bolseti danas se veruje da imaju psihičkog osniva), a eto Vi ste depresivni. Ako mene pitate više volim da budem depresivan nego da imam rak.

Važno je dakle da shvatite da imate svoj problem (ni bolji ni gori od mnogih drugih koje ima velika većina ljudi) i da će te prtiv njega morati ozbiljno, organizovani i sistematski da se borite, verovatno ne kratko vreme.

Napravite svoj plan lečenja tako što će te nastviti da radite ovo što ste započeli: da skupljate infromacije, da se raspitujete, da čitate postove, da ga proučavate kako introspekcijom tako i skupljaući naučna zanja o njemu.

Kad jednog broja pacijenata terija lekovima daje dobre rezlutate, pa razmislite da se vratite farmakoteriji. Ako nemožete da platite psihoteriju gledajte da dobijete neku besplatnu formu (institut u Plmotićevoj, pastirki cetar SPC, organizacija Duša i neke druge institucije nude neku vratu besplatne psihoteraije, najčešće kroz grupe i radionice). Istražite svaku mogućnost, probajte, nedajte sebi da lako odustanete, ne izvodite zaključke prebrzo.

Na tržištu i na internetu postoji bezbroj priručnika za rad na sebi. Potražite ih. Odaberite one koji se vama učine zanimljivim, eksperimenitište sa prktikovanjem uputsava koji se u njma nalaze.

Što se tiče alteranitivnih metaoda verovatno sve mogu da daju neke rezultate (ali ne očekujte čuda). Možete odabrati neke kojima ste skloni.

Razmislite o tome da radite neki mali posao, možda par sati dnevno, možda da pomažete u nekom poslu nekom prijetlju ili rođaku ili da radite neki posao preko interenta…

Shatite svoje lečenje kao putovanje. Vi ste sada na početu i potrebna vam je informacija i orjentacija da bi ste krenuli. Verovatno će te u potku lutati i ako ne budete odustajali, ako budete pratili ono što se u vama događa i uključivali nove i nove slojeve rada na sebi uspeh će polako početi da dolazi.

Želim vam puno sreće! Nikola

)