Postovani
Zadnjih par mjeseci vrlo se cudno osjecam.
Kao da nemam volje ni za cim,jako sam osjetljiva,placem oko najmanje sitnice,oko potpuno nebitne stvari…
Ne snalazim se toliko dobro u drustvu,a nikada nisam imala tih problema. Dobro,prilicno sam stidljiva,ali uvijek sam bila vesela i nasmijana osoba. Sada me malo stvari moze uciniti srecnom.
Kao da sam iznutra postala mrtva za vecinu stvari.
Ne znam da li to moze biti povezano sa cinjenicom da na jesen krecem na fakultet,pa to utice na mene,a da nisam svjesna.
To sam primijetila na svom odnosu prema ljudima..
Roditelji mi u zadnje vrijeme zabranjuju mnoge stvari,bez ikakvih razloga. Zaista nisam osoba koja pravi probleme…
Pokusavala sam da ih ne dozivljavam i na kraju sam i uspjela.
Imam hrpu drugarica,ali sam i njih pocela zapostavljati,jer jednostavno nekako ne ide vise sa njima…izlasci koji ukljucuju njih postali su mi dosadni,uglavnom.
Jedina sreca koju dozivljavam je moj momak,ali i prema njemu su pocela da se javljaju cudna osjecanja.Stalno razmisljam o njemu i posvecujem mu najvise paznje,jer se jedino uz njega osjecam lijepo.Ponekad se svadjamo,ali to je sasvim normalno,nista pretjerano. Ne razumijem zasto mi se javljaju tako cudna osjecanja prema svim ljudima u mojoj okolini. Kao da zelim stalno biti sama..i volim jedno njega u svojoj blizini. A ponekad tako zelim da svi odu od mene.I sutradan se probudim i sve bude odlicno i onda opet ispocetka. Ne razumijem zasto…uvijek sam voljela druzenje i zabavu..sad ne. Nekako sam uvijek zatvorena u svojoj sobi sa knjigom ili telefonom. I dalje se druzim sa tim ljudima,ali ne toliko kao prije. Jedino me on uveseljava,a onda kad mi se i prema njemu jave takvi osjecaju,zabrinem se..jer ga stvarno mnogo volim i ne zelim da ode iz mog zivota.