Bulimija 2015-04-07T23:45:29+00:00
asked 9 years ago

Zdravo.
Jako dugo sam u dilemi da li ikome da se obratim u vezi sa ovim problemom,ali sad sam sve vise sigurna da mi stvar izmice kontroli.
Naime,moj problem su sve cesce bulimicne epizode.
Imam 22 godine i prvi put sam probala da povratim nakon prejedanja pre 4-5 godina.U nekom trenutku mi je to uspelo i takve epizode su se do pre godinu dana pojavljivale svega nekoliko puta godisnje u trajanju ne vise od nedelju dana.Medjutim,u poslednje vreme,samim tim sto je postalo jako lako ocisititi se(uspostavila bih analogiju sa vrsenjem nuzde),kao i usled stresnog perioda na fakultetu i nemogucnosti da,i pored intenzivnog treninga, smrsam, misli o hrani i planiranju sta cu pojesti su postale jedna od glavnih preokupacija.U prvoj polovini dana je jako lako drzati sve pod kontrolom,spremati i jesti zdravu hranu,a onda,kako se priblizava vece, osetim jak apetit i potrebu da nesto visoko kaloricno unesem u sebe.Naravno,ovo biva propraceno povracanjem. Ovakve epizode nisu svakodnevne i dalje,ali se sve cesce desavaju-trenutno u proseku tri-cetiri epizode nedeljno.
Prilicno sam bila sigurna u sopstvenu samokontrolu i planski unosila zdravu hranu(koju nisam izbacivala iz sebe),a potom u nekom trenutku dopustala sebi i da pojedem nesto manje zdravo, sto je bivalo propraceno snaznim osecajem odbojnosti prema svom telu i osecajem grize savesti-tako da se uglavnom zavrsavalo povracanjem.
Trenutno je toliko lako ugoditi sebi takvom hranom i na trenutak osetiti se srecno,a potom se iscistiti,jer znam tacno koliko hrana treba da bude cvrsta/tecna da bih to obavila sto je lakse moguce.Ovo mi je bio poslednji i najjaci indikator da moram da potrazim pomoc.
Poslednje dve godine imam periode sa jako neredovnim ciklusom.Uzimala sam homeopatsku terapiju zbog toga pre oko pola godine i u razgovoru sa homeopatom sam spomenula ovaj problem,na sta je on odgovorio da to ne bi nazivao bulimijom i da su to samo trenutne manifestacije mog stanja i uzrujanosti(koje zapravo treba leciti).

Nikad pre nisam pricala sa psihologom,pa ce ovo biti moj prvi korak u trazenju pomoci,tacnije Vaseg misljenja o svemu ovome.
Hvala.

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

Poštovana,

Izvinjavam se zbog dugog čekanja.

Bilo koji simptomi, pa i ovi o kojima Vi govorite, zapravo je najbolje shvatiti kao podsticaj ili pozav na samospoznaju i otkrivanje onoga što se u nama dešava a da mi toga nismo svesni. Bez samospoznaje i nege duše naše projecije o tome gde će mo i kako prinaći sreću i ispunjenje lutaju i mogu porimiti najrazlitije forme, kao što je na primer fiksacija na izgled i spoljenje manifestacije života.

Simptom dakle, sam po sebi ne govori mnogo. On je samo šansa. Pokušajte da se bavite motivacinim pitanje? Šta je ono do čega se plašite? Šta je ono što bi ste želei za sebe? Da li je i zašto je za vas važno da nađete drugo ljudsko biće, terapeuta, s kojim bi ste mogli da se zagledate u sopstvenu dušu?

Pošto u vašem postu nema konkretnih pitanja, pozivam vas da pažljivo pročitate prilčno detaljan članak koji na našem sajtu o poremećajima ishrane postoji:
http://www.psiho.slavisa.us/poremeaji-ishrane/264-poremeaji-ishrane-psihoterapijski-tretman.html

S poštovanjem, Nikola

)