Brak – šta mi je činiti? 2019-10-18T18:20:23+00:00
Anonymous asked 4 years ago

Poštovani… Ne mogu da formulišem jedno pitanje, ali se nadam da cete mi dati savet iz ovoga sto cu napisati.
U braku sam 6 godina, imamo sina(5). Imam ogrome probleme sa suprugom, zapravo, meni se cine ogromnim jer mi u zadnje vreme nemamo skoro nikavu komunikaciju, osim kad se svadjamo. On je nezainteresovan za mene i dete, neodgovoran. Ja sam ta koja sve mora sama, da kupi dtetetu sve, da obezbedi, da ga vodi kod lekara(on ne zna ni sirup da mu da). Ne zna koje su detetove potrebe, bukvalno je sve prebacio na mene i svoju majku, koja ga cuva dok mi radimo. Nikad ne pokazuje interesovanje da negde zajedno odemo. Vise voli da svoje slobodno vreme isplanira kako njemu odgovara, da ga provede sam nego sa nama. Samo skita. Hobi mu je lov, voli pse pa mu je sve vreme posveceno tome.Dok s druge strane ja sam ta koja je uvek kuci, nemam prijatelje,nemam vremena za sebe. Sta god i cime god hocu da se zanimam za njega je to gubljenje vremena, to su gluposti. Kad god hocu da pricam s njim on kaze da ne filozofiram, ponizava mene i moj fakultet. Zivimo sa njegovima, koji u nekim stvarima dodatno pogorsavaju situaciju. On je mezimac koji sve dobija, sve mu se prasta, a ja sam neko ko mora sam da se brine o sebi i detetu, nemam nikavu pomoć od njih, a sve vreme se trudim da budem idelana snaja. Ne vredjam ih, ne svadjam se, radim sve poslove koji mi se kazu, sve sto zahtevaju od mene dobiju. Oni nas i dalje posmatraju kao da smo deca, koja nemaju pravo na stav, misljenje… Sto mom suprugu prilicno odgovara jer ne preuzima nikavu odgovornost ni za sta.A ocekivanja od mene su ogromna. On je vrlo eksplozivan i stalno se svadja sa svojima uglavnom oko novca i oko toga sto je lenj i nece nista da radi. Nasilan je, prema meni, detetu i majci. Vise puta je lomio stvari po kuci. Ja sam sve moguce uradila da bi njihov odnos postao bolji, pricala sa njim milion puta na tu temu, i na kraju shvatila da sam jedino ja ta koja gubi zivce, dok se oni u jednom trenutku svadjaju i pritom dodje do potezanja nozeva, u drugom je vec sve ok, kao da nista nije bilo. Nase dete sve to gleda. Od samog pocetka braka zapostavlja me na sve moguće nacine, pa cak i u seksualnom smislu. Cesce spavamo u odvojenim krevetima nego u istom. Zbog svog nacina ponasanja i nasilonosti u meni je ubio svaku zelju za intimnostima. Mislim da je to preraslo mozda i u neku psihozu jer nemam libido uopste. Ali ipak moram, da kada njemu padne na pamet, ja ispunjavam svoje bracne duznosti. To mi je, kako on kaze, obaveza. Kada sam u pocetku pokusavala da pricam sa njim, da zajedno poradimo na svemu sto ne valja, on se uvek pravdao time, kako on nista ne razume, on je glup, on i kad bi hteo nesto ne bi mogao od njegovih, ili bi se razgovor zavrsio svadjom ili bi jednostavno nestao i izgubio se, kao sto bezi od svih problema. Onda ja na kraju ispadnem kriva jer sam prezahtevna. Neracionalno trosi novac, uglavnom na sopstvene potrebe, slabo ga zanima kuca i dete. Dete mu sluzi za “ukras”, da bi se niime hvalio koliko je pametno itd, a kada je bolesno on ide sa drustvom u provod. A da, svakodnevno trazi da imamo jos jedno, jer zaboga sve njegove kolega sa posla imaju po vise dece, a i njegovi roditelji nas pritiskaju. Mozda bih ja sve ove situacije i ostavila po strani, znam da ne postoji idealan brak, ali sam od  pre dve godine  u toliko losem zrdavstvenom stanju, bez dijagnoze. Imala sam vrtoglavice, koje nenormalno dugo traju, svakodnevne glavobolje imam i sada, osecam hronican umor, bezvoljnost, slabu koncentraciju, bezim od drustvenog zivota, najlepse mi je kada sam sama sa sobom. A nekada to nije bilo tako. Sada su mi nervi pri kraju, sve mi smeta, stalno sam neraspolozena, ne ustaje mi se iz kreveta. Dok moj suprug kaze, ma nista tebi nije.Razmislajla sam i o razvodu, ne znam, on mi preti. Zao mi je da sin prezivljava razod i sve to sto ide s tim.Ne znam kako bi podneo. Vise sam da se spase porodica, ali ne znam kako. Izgubila sam volju. Postoje trenuci kada gubim volju za zivotom.
Izvinite sto sam bila opširna. Ovo je samo mali deo moje svakodnevnice sa kojom ne uspevam da se izborim, a hronočni stres me sve vise muci.
Unapred hvala na odovoru!

)

1 Answers
Nikola Krstić Staff answered 4 years ago

Poštovana,
Drago mi je da ste izbacili sve ovo iz sebe. Nadam se da ste se posle pisanja osetili makar malo lakše.
Nažalost, nakon čitanja vašeg pisma osetio sam se potpuno bespomoćnim pred problemom koji nam Vi donosite. Pretpostvljam da je upravo to način na koji se Vi osećate. S druge strane, imam utisak da precenjuete našu moć i ovaj oblik kratkororčnog savetovanja. Vaše pitanje otprilike glasi: “Dajte mi savet kako da izađem iz bezizlazne situacije.”
Čitajući prvi deo vašeg pisma, padalo mi je na pamet da vam postavim pitanje kako Vi doprinosite toj situaciji. Npr. kod dve žene koje se brinu o detetu i pristaju na opisanu ponašanje oca nije neobično da se on ponaša kako se ponaša. Najzad, izgleda da ste propustili priliku da o podeli dužnosti razgovarate pre braka, što govori ili da ste najvno pristupili jednom tako ozbiljnom preduzeću ili da ste bili zaljubljeni. Ipak mi se tokom daljge čitanja i to pitanje učinilo izlišnim.
Najzad jedino što mogu da vam savetujem je da nastvite da gradite svoje sistama podrške. Možda se možete obraiti i drugima, savetovati se sa profesionalcima koji rade za ženske sigurne kuće i koji imaju više isksutva sa ovakvim problemima od nas. Možda možete otpočeti ličnu psihoterapiju i tako steći još jedan sistem podrške ili razvijati svoj socijalni život van kuće.
Srdačno,
Nikola

)