batine 2013-10-26T03:32:37+00:00
asked 10 years ago

[color=red]Poštovani korisnici,

Ako trpite porodično nasilje iz koga ne znate kako da izađete, molim vas da okrenete neki od SOS telefona. Kada su u pitanju maloletne osobe preporučujemo [b]NADEL, Nacionalnu dečiju liniju Srbije:

0800 123456 SOS LINIJA ZA POMOĆ DECI[/b]

Svi pozivi na ovaj telefon su potpuno besplatni, anonimni i povreljivi. Na ovoj liniji rade stručnjaci upravo za vaš problem koji mogu da vam pruže najbolje savete i da vam objasne šta tačno treba da radite da bi sebi pomogli.

Ako ne dobjete odma vezu budite uporni. Mnogo je dece sa prblemima i operateri ne mogu da postignu da svima odma odgovore.

Poštovani korisnici,

Psihoterapeut tim uklonio je iz ove teme sve postove koji opravdavaju nasilje ili pozivaju na isto kao i one koji za smisao imaju samo to da se prvima suprotstave.

Ovaj blog nije namenjejn vođenju javnih i političkih debata već iznošenju ličnih tema, postavaljanju psiholoških pitanja i radu na sebi, pa je uredništvo sajta došlo do zaključka da se nekim postovima takav smisao gubi.

Svi korisnici koji u vezi sa fizičkim kažnjavanjem imaju ličnih i psiholoških tema i pitanja kije se tiču njih samih mogu slobono pokrenuti nove teme.

Svi naredni postovi koji promaše smisao postojanja ovog bloga biće takođe uklonjeni. Na internetu postoje mnogi drugi forumi na kojima je ovakve debate mogiće voditi pa molimo korisnike da u tu svrhu koriste ta, tome namenjena mesta.

Unapred se zahvaljujemo se na razumevenju,

Vaš Psihoterapeut tim[/color]

Post korisnika:

Sta da radim sa ocem koji me tuce? Ne govorim o ponekom samaru nego o batinama kajsem, ne desava se cesto i ne dobijem mnogo udaraca ali osim bola ponizenje je veliko zbog cele procedure oko toga. Imam 15 godina, zivim u malom mestu u juznoj Srbiji i ne znam kome da se obratim. Stariji brat koji vise ne zivi sa nama mi je rekao da podnosim dok ne odem negde da studiram kao sto je i on uradio a od mladjeg nema pomoci, i on dobija povremeno batine. Nikakvi razgovori ne vrede jer nam otac kaze da je za nase dobro i da je i on tako podizan i da je zato postao to sto je i ostale gluposti. U svemu ostalom nas otac se ponasa u redu. Da li sve to ima neko opravdanje i da li smo brat i ja jedini koji dobijaju batine?

)

45 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

[color=red]Poštovani korisnici,

Ako trpite porodično nasilje iz koga ne znate kako da izađete, molim vas da okrenete neki od SOS telefona. Kada su u pitanju maloletne osobe preporučujemo [b]NADEL, Nacionalnu dečiju liniju Srbije:

0800 123456 SOS LINIJA ZA POMOĆ DECI[/b]

Svi pozivi na ovaj telefon su potpuno besplatni, anonimni i povreljivi. Na ovoj liniji rade stručnjaci upravo za vaš problem koji mogu da vam pruže najbolje savete i da vam objasne šta tačno treba da radite da bi sebi pomogli.

Ako ne dobjete odma vezu budite uporni. Mnogo je dece sa prblemima i operateri ne mogu da postignu da svima odma odgovore.[/color]

Zdravo!

Nažalost, i ako ti je to nekakva uteha, ti i brat sigurno niste jedini koji dobijaju batine. U stvari od fizičkog možda je još gore mentalno zlostavljanje i ponižavanje. Mnoga deca u Srbiji izložena su i jednom i drugom. I sam sam ponekad dobijao batine i mislim da do danas pamtim sve te događaje.

Potpuno te razumem kada kažeš da je sama ta procedura veoma ponižavajuća, pogotovo za skoro odraslog momka kao što si ti. Ipak ljubav i lojalnost prema roditeljima nekada nas teruju da trpimo svašta. Vaš otac verovatno stvarno veruje da je to za vaše dobro i da se tako postaje dobar čovek. Međutim to nikako ne znači da njegovo postupanje opravdano. Naprotiv, ono je čak zabranjeno zakonom i kažnjivo. Postoje druge vrste kazni i ograničenja i one su u vaspitanju ponekad potrebne. Lično mislim da tvoj otac veoma greši što vas kažnjava na ovaj način, ma koliko vam on zapravo želeo dobro i bez obzira što je možda spreman da za vas učini sve na svetu.

Na tvoje pitanje šta da radiš i kako da rešiš ovaj problem veoma je teško odgovoriti. Ja ne poznajem ni tebe ni tvoga oca i ne mogu da predvidim njegove reakcije niti mogu da budem uz tebe, ako odlučiš da mu se suprotsaviš. Nemam dakle načine da preuzem odgovornost za bilo koju vrstu saveta koju bih ti dao. Zato ti ne mogu reći da tačno uradiš ovo ili ono.

Ono što ipak mogu to je da ti postavim nekoliko pitanja u nadi da će te razmišljanje o njima voditi nekakvom rešenju. Prvo što bih te pitao to je šta vidiš kao manje zlo, to da se suprotsaviš ocu i da odbiješ da učestvuješ u tom ritualu ili da istrpiš još tih par godina kao što ti brat kaže? Drugo, da li misliš da imaš snage da mu se suprtsviš, recimo tako što bi mu rekao: “Tata ja više nisam mali! – ako misliš da sam pogresio kazni me na neki drugi način, ali me nemoj ponižavati!” Treće, kako misliš da bi tvoj otac reagovao kada bi odbio da učestvuješ u proceduri kaišanja? Šta misliš da bi učinio, kako bi se ponašao, šta je ono čega se najviše plašiš i da li je realno da se baš to desi? Da li bi te istukao na drugi način, da li bi to za tebe ipak predstavljalo pobedu? Da li u tvojoj porodici postoji neka osoba koja je autorite za oca i od koje možeš da dobiješ pomoć i podršku, recimo njegova majka, sestra ili brat, možda neki njegov prijatelj ili kum, možda vaš sveštenik, možda porodični lekar, školski psiholog, razredni starešina? Da li bi ti sam razgovor sa nekim od njih pomogao da lakše izdržiš, čak i ako ne urodi plodom? Šta je sa vašom majkom? Da li se ona slaže sa njegovim metodama i da li ona može da utiče na njega ili bar da pokuša (možda bi ti samo njeno razumevanje i sam pokušaj nešto značilo)? Možda bi samo pokretanje razgovra na ovu temu ipak nekako uticalo na njega? Takođe postoje SOS telefoni na netu koje možeš da pozoveš radi saveta i razgovora. Šta bi se dogodilo ako bi mu ti rekao da se ne slažeš sa tim da vas bije, možda u nekom trenutku kada je dobre volje, možda kada iz škole doneseš dobar uspeh, možda za tvoj ili njegov rođendan? Kako misliš da bi reagovao ako bi mu rekao: “Ti učini kako hoćeš, ti si naš otac, ali ja ti moram reći šta mislim, čak i ako se ne slažeš!” Šta bi se desilo, ako bi pokušao da mu objasniš kako je to za tebe vrlo neprijatno, ako bi tražio samo da te sasluša? Šta bi se desilo ako bi ga pitao da li se seća kako se on osećao kada ga je otac tukao? Da li postoji mogućnost da pokušaš na više načina? Da li bi samo pokušavanje (a tu uključujem i ovo obraćanje za pomoć na našem sajtu) ipak učinilo da se osećaš bolje? Da li bi bio spreman da nešto od ovoga učiniš i kakvu njegovu reakciju očekuješ?

Kako god da odgovoriš na ova pitanja i bilo da odlučiš da trpiš ili da se suprotstaviš imaj u vidu da u životu svaka odluka povlači za sobom svoje posledice. Kada donosimo odluku moramo biti spremni da podnesemo njene posledice. Hrabro podnošenje posledica, ma kakva da je naša odluka, važan je deo odrastanja. Odrasli smo kada smo spremni da podnesemo posledice svojih odluka, kada smo spremni da im pogledamo u lice.

Kako god da se ovo završi, sigurno je da ćeš ti odrasti, da će se vaš odnos promeniti i da ćeš tada biti svoj čovek, čovek koji ima svoj stav, i da ćeš biti u prilici da mu ga kažeš kao odrasla osoba odrasloj osobi.

Želim ti puno sreće! Nikola

PS. Ako ti ovaj moj odgovor išta znači, znaj da uvek možeš da nam pišeš, ako budeš imao potrebu.

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

I tvoj detaljni odgovor, na kome sam ti mnogo zahvalan, i mnoge stvari koje si rekao u njemu mi znace mnogo. Kazes da moja braca i ja nismo jedini tako vaspitavani i to cini da se manje sramotim zbog kazni. Sa druge strane, u skoli se ne prica o tome, a koliko sam primetio, samo ja povremeno pre i posle treninga izbegavam da se skidam i tusiram pred drugima da ne bi videli tragove od kajsa (samo par puta sam dobio prutem, a ti su jos gori). Nekog mentano zlostavljanja nema, ali ponizenja svakako da. Biti tucen na taj nacin je ponizavajuce samo po sebi, ali morati skinuti pantalone i gace i sagnuti se ili ispruziti na krevetu je mozda jos gore. Sve to nakon pet ili deset minuta od naredbe da idemo u svoju sobu, za to vreme otac se smiri da bi kazna bila “pravedna a ne preterana”. Jos gore je sto se desava da batine dobijem pred jednim od brace, kao sto se i njima desavalo predamnom, ili cak pred bracom od strica, a dva puta i pred prijateljima, kad sam bio malo mladji. Moj otac je stariji od dvoje brace i posto su sada bez roditelja on je autoritet, te moj stric ne moze da mu kaze nista. Mene pokusva utesiti recima da su i on i moj otac dobili mnogo batina, a da ponekad i on istuce svoje sinove (samo sto ne koristi kajs nego rukom, posto su mladji). Nasa majka podrzava oca i kaze da su to stvari medju nama muskarcima, a i mene bi bilo sramota da pricam o tome sa njom, kad se desi, pravimo se kao da nista nije bilo. Mislim da ti je sada jasnije koliko koristi mogu imati od razgovora sa rodbinom. Nemam nameru prijavljivati oca policiji, jos manje u skoli, bilo bi me previse sramota a i ne zelim da ima probleme sa zakonima, kao sto sam reako u ostalom je u redu. A sto se pricanja sa njim tice, reci cu ti par stvari. Jednom sam pokusao, u mirnoj situaciji, a on me pomilovao po glavi i rekao da cu shvatiti da je u pravu kad i ja budem imao decu. Jednom sam opet pokusao da se oduprem, e tada me je izlemao mnogo vise zbog nepostovanja, imao sam pruge i po zadnjici i po butinama. A jos gore je prosao moj stariji brat, koji studira u Nisu i mislio je da je period kazni prosao. Tek, prolsog leta kad je na raspust dosao kuci, napravio je nekakvu glupost, stigao kuci u 5 ujutro i otac ga je cuo. Rekao mu je da ce pricati o tome kad se probudi, ali ujutro umesto razgovora dosao je u sobu, skinuo pokrivac sa njega i svukao mu bokserice dok je ovaj prakticno jos spavao i poceo da ga lema. Moj mladji brat i ja smo ostali zapanjeni, a jos vise stariji koji je poceo da se dere da je otac lud i da ne moze to da mu radi, a ovaj se jos vise razbesneo i mlatio ga kajsem govoreci da se pravila moraju postovati u njegovoj kuci kad ga on izdrzava a ako mu ne odgovara, neka nadje stan u Nisu i posao. Situacija je takva, i ako ti ili bilo ko ima neki savet, rado cu ga poslusati, ali vec moci pricati o tome znaci nesto.

Dado replied 2 years ago

I moja stroga majka se drzala tog pravila da se u njenoj kući moraju poštivati njena pravila, bez obzira na godine. A kazna za nepoštivanje pravila je uvijek ista: batine po goloj zadnjici. Ja sam puno više batina dobio dok sam išao u srednju školu i na fakultet, nego kao mali klinac.

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

[color=red]Poštovani korisnici,

Ako trpite porodično nasilje iz koga ne znate kako da izađete, molim vas da okrenete neki od SOS telefona. Kada su u pitanju maloletne osobe preporučujemo [b]NADEL, Nacionalnu dečiju liniju Srbije:

0800 123456 SOS LINIJA ZA POMOĆ DECI[/b]

Svi pozivi na ovaj telefon su potpuno besplatni, anonimni i povreljivi. Na ovoj liniji rade stručnjaci upravo za vaš problem koji mogu da vam pruže najbolje savete i da vam objasne šta tačno treba da radite da bi sebi pomogli.

Ako ne dobjete odma vezu budite uporni. Mnogo je dece sa prblemima i operateri ne mogu da postignu da svima odma odgovore.[/color]

Zdravo!

Veoma mi je drago da ti moj odgovor nešto znači kao i sam razgovor o ovim problemima. Iako to možda nisi primetio, nažalost porodično nasilje u porodici kod nas nije retkost. Siguran sam da i na internetu možeš pronaći dosta informacija o tome. Osobe koje su žrtve porodičnog nasilja po pravilu sve čine da bi to sakrile, upravo zato što ih je jako stid. Zato se o tome uopšte tako malo govori.

Kao što sam već rekao, svaki izbor ima svoju cenu. Sloboda nije jeftina. Trpljenje ima svoju cenu kao i otpor. Ako je u ovom trenutku za tebe varijanta bilo koje vrste otpora ne prihvatljiva, onda se plašim da savet koji tražiš ne postoji. Nema tu naime nekog magičnog rešenja. Ako ne želiš ništa pokušavati, jedino što ti preostaje je da maksimalno izbegavaš sve vrste prekršaja koji povlače ovakve kazne. Ti deluješ kao veoma zreo i zdrav dečak. Verujem da imaš mnogo kvaliteta i da si u stanju da izdržiš svu tu torturu bez velikih psihičkih posledica. Čovek u životu svašta preživi i izdrži pa ćeš tako i ti.

Sa druge strane, milim da bi meni, da sam na tvom mestu bilo koja vrsta otpora imala smisla. Svakodnevno bih u običnim razgovorima podsećao oca da sam ljut na njega što nas ponižava. Ispričao bih mu da ne smem da se tuširam pred drugarima i da me je zbog toga užasno stid. Rekao bih mu da nikada neću tući svoju decu, a da ću njega najviše pamtiti po tome što me je ponižavao. Tražio bih dakle onaj vid otpora koji nije toliko strašan i kažnjiv na njega bi sprovodio kontinuirano. Pisao bih mu pisma, iskreno i smelo i ostavljao ih da ih pronađe i pročita. Do detalja bih mu opisivao kako sam se osećao u tim situacijama. Odbijao bih da primim džeparac govoreći da mi novac ništa ne znači, ako moj rođeni otac koga volim i poštujem odbija da samnom razgovara o mom najvećem problemu, ako odbija da me čuje i da me razume. Pravio bih mu rođendanske poklone i u taj proces uneo bih svu ljubav koju osećam prema njemu. Ali uz poklon predao bih mu i poruku koja kaže da mi je strašno žao i da me je stid što imam oca koji nas ne razume i koji me ponižava. Pokušao bih da budem maštovit i uporan. Ne bih odustajao od razgovora i tražio bi najrazličitije načine da mu stalno šaljem istu poruku. Ma koliko me bilo stid, ne bih odustao od razgovra sa majkom. Objašnjavo bih joj sve ovo što si ti nama ovde napisao. Govorio bih joj, da se ne slažem sa njom da je to naše muško pitanje, da smo svi mi zajedno porodica i da zatvaranjem očiju pred problemom odbija da prihvati svoju odgovornost i da joj to neću tako lako oprostiti. Pitao bih je kakva je ona to majka koja odbija da pomogne sinu kada ima veliki problem. Ne bih odustajao od komunikacije ma kolko me bilo stid. Ne bih ih lako ostavio na miru. Čak i ako ne bi uspelo, mislim da bih bio zadovoljan time što sam pronašao način kojim ću dokazati sebi da se nisam predao.

Naravno, ti moraš tražiti svoj način i svoj put. Da bi smo bili uspešni moramo u životu biti jako maštoviti i uporni.

Pozdrav! Nikola

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

Sa covekom koji misli da je normalno da izudara kajsem po goloj zadnjici devetnaestogodisnjeg sina pred mladjom bracom, mislim da se ne moze razgovarati na naci koji mi predlazes, i ako bih ponovo pokusao osecao bih se jos vise ponizenim zbog mjegovog odbijanja da odustane od batina. Uz to, u medjuvremenu sam skupio hrabrost i samo iz daleka pomenuo tu temu, a on me je uz osmeh pitao da li me to svrbi zadnjica kad ga provociram, i naravno da sam ucutao. Mozda i gresim, ali mislim da je najbolje da se trudim da izbegavam situacije koje bi uzrokovale kaznu, a taj sam savet jedino mogao dati i mladjem bratu koji jos dobija batine rukom preko kolena jer ima samo 12 godina, i kaze da je to gore nego kajs, ali gresi. Hvala ti ponovo zato sto razumes kako se osecam, i mozda bih se malo manje stideo govoriti o ovome sa nekim ko prolazi kroz isto, ali ne poznajem nikoga sa takvim problemom. Tek, kad znam da se nekome makar ovako mogu obratiti ako zatreba, od velike mi je koristi. pozdrav.

)

Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago

pozdrav
hteo bi da se nadovezem na ovu temu, jer razumem situaciju. Ja sam dosta stariji 35 god, ali sam dugo dobijao batine od oca
i upravo tako da sam moro i sam da ucestvujem u proceduri “kajisanja”- skidanje, leganje preko stolice…
svaki pokusaj da se suprotstavim se zavrsavo neuporedivo gore po mene – otac bi me tuko vise !
zadnje takve batine sam dobio sa 19-19,5 godina

)

1 2 3 9 Next »