Zdravo,imam 27 godina,zivim sa suprugom,detetom i oba roditelja,imam napade anksioznosti koliko mogu da zakljucim 3-4 godine sam imao i kompluzivne radnje koje su pratile opsesivne misli,pre 3 godine kompluzije su sasvim isparile nije se ama bas nijedna pojavila do dan-danas nikako,opsesivne misli takodje imam ali su i one slabijeg inteziteta,ustvari kako-kad,mada sam poprilicno svestan istih,znam da moje misli nisu ja i suprotno pa me i ne tangiraju u vecini slucajeva svestan sam da su one produkt anksioznog stanja(nadam se da je tako),al ipak mi ometaju stalan zivot,posao mi je stresan kao i situacija u kojoj se nalazim(dugovi koje dugujem i koje mi duguju,td.) imam pozitivan pogled na zivot i kad sam sam u miru prilicno se dobro osecam,kad se pojave ljudi sa kojima saradjujem i radim i pocnu da kroz bahatost,perfidnost itd. uticu negativno na mene,sav treperim,osecam nelagodu u stomaku,postajem besan i isfrustriran, Prodje malo…opet mi je ok,al ta anksioznost me progoni par puta na dan,4-5 dana nedeljno,inace sam pusac,prilicno gojazan,retko kad imam blage tremore,pojacan refleks,tikovi-ne.Da li je upitanju nagomilan stres,anksioznost ili nesto trece?
Problem(ako je uopste problem) br.2:
Desava mi se,primer: Trebam da odem kod psihologa(mada nisam bio nikad) i sad sam sebi pricam i planiram sta i kako da mu sve kazem.
Primer br.2 Pricam s poznanikom/prijateljem o necemu nebitnom,i kad se razidjemo,ja premotavam u glavi sta sam pricao,koje reci,dal sam ispao glup ili ne,dal sam mogao jos nesto da kazem i kako. – Od ovih stvari i ne osecam neku tegobu al eto,da se izjasnim.
Od cega sve ovo potice,da li je produkt anksioznosti,sindrom izgaranja,prekomerno razmisljanje ili nesto sesnaesto? Reci cu da sam poprilicno svestan svog stanja,citam literaturu iz oblasti duhovnog razvoja,spiritualnosti i sl. i u mnogome mi je pomogla da prevazidjem neke stvari,al da iskorenim navedeno i ne.
Hvala unapred.
i meni se slicno desava kao tebi u drugom navedenom primjeru. il’ mi se zna desiti, ako treba na kafi sa nekim da se nadjem ja vec unaprijed razmisljam o cemu da pricam s tom osobom, kako da se pozdravim s njim i sl. i ja se borim protiv anksioznosti tako da mislim da to prekomjerno razmisljanje i jeste rezultat iste…
Znas sta je najjace, npr.ja kad vidim(primetim,znam)neku osobu koja je vredna hvale(npr. Uspesna u stvarima koje radi,na koji nacin i sl.) Ja razmisljam kako cu pohvaliti tu osobu(opet razmisljam kojim recima i kako),situaciju i sl. Nekom drugaru,supruzi i ako mi se desavalo da dobijem nakon toga odgovor u smislu:”brate sta me to zanima” onda se zapitam dal sam normalan ili je to dobra karakteristika,dal dosadjujem ljudima i onda krece kolo teskobe,pa zbog tog kola teskobe krece teskoba i tako u krug
Poštovani,
Simptomi koje ste opisali i na početku i kao problem br. 2. spadaju pod kategoriju anksioznosti, a [url=http://www.psiho.slavisa.us/tekoe-s-kojima-nam-se-moete-obratiti/anksioznost.html]anksioznost[/url], između ostalog jeste posledica stresa i izgaranje može biti jedan od uzroka. Grupa anksionznih poremećaja u psihijatriji se zove “Neurotski, sa stresom povezani, somatoformni poremećaji”. Pojam “neurotski” znači da su u vezi sa prenadraženim nervnim sistemom i unutrašnjim sukobima, a pojam somatoformni, znači da se često ispoljavaju kroz telesne simptome (drhtanje, treperenje, nelagoda u stomaku…), iako za ove simptome ne postoji telesni uzrok, odnosno njihovo poreklo je u glavi.
Vaš problem br. 2. mogao bi se opisati kao blaga socijalna anksioznost. Njen osnov je osećaj nesigurnosti i strah od procene i odbacivanja drugih. Najčešće je u vezi sa načinom na koji su se autoriteti prema nama ponašali u detinjstvu.
S obzirom da radite na sebi, u čemu vas apsolutno podržavam, razmislite da bar ponekad odete na [url=http://www.psiho.slavisa.us/psihoterapija.html]psihoterapijsku[/url] seansu i/ili da uključite farmakoterapiju. Blaga terapija anksioliticima verovatno bi značajno ublažila većinu ovih simptoma.
S poštovanjem,
Nikola
Hvala puno na odgovoru,zanima me samo(i ovo je sigurno produkt anksioznosti 🙂 ) da li je moje stanje rizicno i moze li se pretvoriti u nesto vise i da li se lekovima i psiihoterapijom,eventualno nacinom zivota mogu resiti anksioznosti,kolike su sanse? Hvala unapred.
Poštovani,
Vodite računa o sledećem. Pojam [url=http://www.psiho.slavisa.us/tekoe-s-kojima-nam-se-moete-obratiti/anksioznost.html]anksioznost[/url] je samo ime za skup simptoma koji se često javljaju zajedno. Anksioznost odnosno niz simptoma koji tako zovemo nisu uzrok problema. Oni su samo posledica. Uzrok je način na koji ste organizovali svoju ličnost i paralelno sa tim način na koji je vaš mozak naučio da funkcioniše.
[url=http://www.psiho.slavisa.us/psihoterapija.html]Psihoterapija[/url] i rad na sebi najpre su proces samospoznaje. Tu učimo da razumemo sebe, šta osećamo i kako i zašto to osećamo, kako da menjamo način na koji funkcioniše naša ličnost. Posledica toga je promena u načinu na koji funkcioniše naš mozak. Reč je o višegodišnjim procesima.
Na primer prisilne misli su u vezi sa unutrašnjim strahovima. Ako se zagledamo u te strahove videćemo da su to strahovi da ćemo biti loše procenjeni, kritikovani, neshvaćeni i na kraju odbačeni. Ako se zagledamo još dublje možemo otkriti da je iza toga naše veliko nepoverenje u svet i ljude, naše razočaranje ljudima. Ako se zagledamo još dublje možemo otkriti bol. Ovaj svet nas je povredio i mi ga se sada plašimo, iako smo toga malo svesni. U nama postoji deo koji oseća da nas je naš svet napustio i taj deo nas boli, kao dete koje je napušteno i zbog toga je uplašeno i plače.
Povezivanje sa našim originalnim strahom i bolom, njegovo izražavanje i artikulacija, njegovo oslobađanje (na jedan određeni način!) učiniće da se simptomi anksioznosti u velikoj meri povuku. Anksioznost zapravo i nije ništa drugo nego posledica sistematskih potiskivanja straha i bola. Pošto su strah i bol u našoj kulturi zabranjeni i proterani i pošto savremeni čovek nema običaje i rituale koji bi mu pomagali da bude u kontaktu sa svojim nepopularnim osećanjima, anksioznost ima oblik epidemije.
Ovo putovanje za vas i za bilo kog drugog ima svoju jedinstvenu priču koja se sastoji iz vaših konkretnih životnih okolnosti, događaja, osoba, iskustava, i taj jedinstveni jezik i ti jedinstveni događaji imaju posebno značenje u razumevanju i artikulaciji onoga što se sa nama desilo u nemilosrdnom iskustvu življenja i toga šta nam je i kako ovaj svet uradio. Specifičnost vaše priče važna je u procesu samospoznaje.
Iza straha i bola nalazi se naša ljubav, naša nada i vera u svet, naša želja da mu se prepustimo i sretnemo svoje iskustvo, naša potreba da ga prihvatimo i volimo bez obzira na njegove tamne strane…
To je ukratko suština procesa koji bi trebao da se odvija u dubinskoj psihoterapiji.
Inače simptomi koje ste opisali nisu opasni po vaše telesno zdravlje. Ako im se, međutim ne posveti adekvatna pažnja oni mogu prerasti u [url=http://www.psiho.slavisa.us/tekoe-s-kojima-nam-se-moete-obratiti/depresija.html]depresiju[/url] ili neku drugu simptomatologiju. To su doduše spori procesi i do njih neće doći ako uspevate da se osećate relativno dobro, ako imate makar jednu životnu sferu koja vas obnavlja i ispunjava i ako ste makar na neki način posvećeni preipitivanju, razumevanju, izražavanju i u celivanju svoga životnog iskustva.
S poštovanjem,
Nikola