Postovani, Vec par godina od raskida prijateljstva je proslo, oko 4 godine a ja se evo sjetih sada lijepih trenutaka i placem kao kisa. Ovo nije prvi put. Prosto sebi ne mogu da oprostim sto se tako zavrsilo.(najbolja prijateljica me je blokirala i izbacila iz zovota jer je cula da lose pricam o njoj nekome); ja nikad nisam saznala kome, lose pricam, niti sta pricam jer nikada nista nisam pricala-bila mi je kao sestra koju nemam, bila mi je sve, oslonac, rame za plakanje, i ja njoj…..ne mogu da vjerunem da je nema, da se vise nikada zajedno necemo smijati. Zeljela sam da je zovem za kumu jednog dana.. Ovo me jako boli, da li imate neke savjete. Godina ne mogu sa prebolim. Istovremeno sebe žalim, kako sam jadna jer sada nemam nikoga. Jadna i usamjelja, ogorcena i na sebe zbog svega. Nekad me uhvati da placem satima.