Poštovani. Imam 18 godina i nedavno sam prošao kroz period depresije i povećane anksioznosti. Pre nekoliko godina imao sam gomilu prijatelja sa kojima sam se jako dobro slagao, culi smo se stalno i bio sam srecan. Nedugo nakon sto su mi se desile neke strasne stvari u zivotu krenuo sam u srednju skolu. Od tada kao da mi se sve pocelo menjati, odvojio sam se od starih prijatelja, krenuo sam u novi razred i tu kao da nisam mogao da nadjem nikoga ko bi mi bio pravi iskren prijatelj. Sve vise i vise sam bio sam. Sa devojkama sam uvek imao problem, nemam ni sad devojku i nisam je imao dugo i to mi dodatno stvara osecaj usamljenosti. Sad je dosao letnji raspust, a ja za godinu dana idem na fakultet i plasim se da ne ostanem sam bez prijatelja, ne znam sta da radim. Stvarno zelim da imam nekog dragog koga mogu da usrecim o ko moze da usreci mene. Hvala vam na bilo kakvom savetu koji mi date. Pozdrav!
Zdravo!
Izvini što si dugo čekao na odgovor.
Ako sam dobro razumeo nakon nekih strasnih događaja i prelaska u srednju školu imao si potrebu da se izoluješ. To mi deluje kao prirodna reakcija na veći stras a i prelazak u srednju školu je takođe veoma stresan momenat.
Nije mi međutim jasno što se događalo dalje. Kažeš da nisi uspeo da pronađeš priatelje u novoj sredini. Nije mi jasno kako se to događalo i da li si tome nekao i sam doprinosio. Na primer strahom od novih ljudi.
Takođe mi nije jasno kako se nisi vratio starim prijateljima, kažeš da si ih imao gomilu.
Elem, od oktobra si u novoj sredini, što te može podsetiti na prelazak u srednju školu i neprijatna iskustva koja je on sa sobom nosi. Možda je dobro da pronađeš nekog teraputa koji bi bio sa tobom u tom peridu i koji bi ti pomogao da otkriješ kako sa svoje strane doprinosiš ovakvoj sitauciji i kako si, pretpostvljam, ostao “zaglavljen” u tim strasnim događajima tako dugo, u tom smislu da su te oni omeli da nastviš da razvijaš svoj socijalni život.
Želim ti puno sreće,
Nikola