Postovani,
U proteklih nekoliko meseci sam jako napeta,nervozna,brzo se ljutim i mislim da sam u depresiji.Takodje primetila sam da mnogo jedem,uzivam u hrani kao da mi neko brani i jedem preterano,prejedam se,ali mi se ne javlja osecaj za povracanjem.Oduvek sam imala problema sa malim viskom kilograma,ali ne nesto strasno i ne nesto preterano,nisam debela,ali imam viska kg.Jako sam nezadovoljna i sa tim malim viskom kg,probala sam dosta puta da smanjim kilograme,tako sto sam isla na razne dijete,pila razne preparate,isla na fitnes itd.Medjutim ja skinem te kilograme,ali mi se to vremenom vrati.U poslednje vreme kad jedem budem toliko srecna a posle nekih 15-tak min kajem se i odmah bi vezbala.Desava mi se da padnem u depresiju zbog svoje kilaze i zbog toga imam nisko samopouzdanje. Mozete li mi reci da li je rec o bulimiji i kako se izboriti sa ovim mojim problemom? Hvala na odgovoru!
Poštovana,
Nisam siguran da razumem šta bi ste dobili etiketiranjem svoga stanja. Bulimija je samo reč i njena primena neće vam naročito pomoći. Sasvim je dovoljno što uviđate da se vaše nezadovoljstvo na neki način reflektuje na ishranu a da “višak kilograma”, kako ga krstite, ima neke veze sa vašim osećajem nezadovoljstva sebom ili vašim samopouzdanjem.
Naša mentalna stanja na razne načine gotovo uvek imaju veze sa temom uživanja u hrani ili se na hranjenje odražavaju na razne načine. Tu dakle niste nikakav izuzetak. Važno je da nastvite da se bavite osvešćivanjem svog stila povezivanja nezadovoljstva i ishrane.
U prethodnom postu “Emocionalna glad” pronaći će te neka upustva za razumevanje ovih procesa i daljeg psihološkog rada na njima.
Gledano s druge strane, da kažem tehnički, pitanje je takođe u vezi sa uspostavlejnjem i održavanjem zdravog načina života i ishrane. Umereno i vama odgovarajće fizičko vežbanje, kao i briga o načinu ishrane trebalo bi da budu sastvni deo života, organizacije vremena, discipline i stvaranj zdravih navika, potpuno nevezano sa problemom viška kilograma. Za razvoj svakog sistema zdravih navika potrebno je vreme, doziranje, istraživanje sebe. Po sredi je tražanje pravog način, upoznavanje svoga tela i potreba, osvedočavanja i sticanja iskustva o velikom zadovoljstvu koje fizička aktivnost donosi (luče se hormoni sreće…). Gledajte na to kao na kreativan i celoživotni zadatak, pre nego kao na obavezu. Takođe treba imati u vidu da kao i svaki sistem zdravih navika i ovaj može i treba da ima prostor za povremena odstupanja. Ako ste se nekoliko dana držali zdravog načina života, imate kredit da jedan dan častite sebe izvesnim oblicima odstupanja.
S poštovanjem, Nikola