Ljutnja

Rečnik geštalt pojmova – Akademija Geštalt psihoterapije

Fenomenološki pristup

Iskustveno, sa klijentom koji je sklon da bude preplavljen ljutnjom ili da uđe u acting-out ljutnje, terapeut će verovatno osećati strah, nepoverenje, nesigurnost, teškoću da ostane deo polja i zadrži svoju ulogu, preplavljenost, nekompetentnost. Može osetiti stid ili krivicu, pitajući se šta je pogrešno učinio. Može se osećati kao da ga uopšte nema u odnosu (ako ljutnja nije usmerena prema njemu) ili kao da je optužen i osuđen bez mogućnosti da opstane (ako je ljutnja usmerena prema njemu). Možemo osetiti bezizlaznost i nemoć.

Učitaj još

Organizmičko-biologistička paradigma

Ljutnja je osećanje koje se u nama (kao organizmu) javlja kada ne uspevamo da dosegnemo ono što nam je potrebno ili ono za šta verujemo da nam je potrebno (ono što želimo), ili kada ne uspevamo da se odbranimo od nečega što nas ugrožava, ili bar verujemo da nas ugrožava. Smisao ljutnje je da mobiliše dodatnu energiju i biološki (endokrinološki) nas podrži da savladamo prepreku ili napadača.

Učitaj još

Perspektiva polariteta i razvojna perspektiva

Ljutnja je snažno polarizujuće stanje. Ima moć da zahvati celi self. Ima moć da dovede do pomračenja svesti (pao mi mrak na oči). U zavisnosti od okolnosti i ličnih osobina za nas može predstavljati veliki napor da se suprotstavimo sili ljutnje (da je manje ili više retroflektujemo). Može biti toliko silna da druga strana polja, i samim tim druga strana nas samih, ne postoji. Na primer, ljutnja može učiniti da želimo u potpunosti uništiti drugog (neprijatelja). U nama, bar u momentu kada se self manifestuje kroz snažnu ljutnju, nema kritičke distance, nema milosrđa, nema zadrške. U tom smislu ljutnja je preplavljuća.

Učitaj još

Savremeno socijalno polje

U načinu života kakav je civilizovani čovek razvio, međutim, fizičku (telesnu) energiju kojom nas obdaruje ljutnja ne možemo fizički potrošiti. Na primer, ne možemo prebiti šefa koji nas je ponovo neprincipijelno kritikovao. U ovakvim situacijama organizam mora uložiti veliku energiju da bi zaustavio originalni impuls uobličen u ljutnji. Ovo zaustavljanje impulsa naziva se retrofleksija. Impuls koji prirodno teži da ide napolje, iz organizma ka sredini, u aktivnost usmerenu ka spoljašnjem svetu, okreće se nazad (retroflektuje).

Učitaj još

Perspektiva ciklusa kontakta i teorije selfa

U smislu ciklusa kontakta, iako pripada id granici, odnosno id manifestaciji selfa, ljutnja obično nastaje u fazi akcije, kada naša akcija naiđe na nesavladivu prepreku.

Priroda ljutnje je u tome da svojom silinom preskoči mobilizaciju. Ljutnja čini da na prepreku udarim odmah i svom silom, bez uzdržavanja. U tom smislu, ego je u ljutnji snabdeven velikom destruktivnom snagom. Postoji samo neprijatna senzacija i ogromna potreba da se izlije u silovitu akciju, kako bi se energija potrošila u kreiranju završavanja u punom kontaktu.

Učitaj još

Psihoanalitička perspektiva

I u psihoanalizi na ljutnju se gleda kao na prirodan odgovor na frustraciju.

U psihoanalizi, govorimo o čestom fenomenu pomeranja ljutnje sa objekta koji nas je istinski naljutio, na neki drugi objekt koji je pogodan za ispoljavanje (iskaljivanje) ljutnje. Na primer, čovek koga je naljutio šef, a koji je svoju ljutnju morao da proguta (retroflektuje) da ne bi uvredio šefa, svoju ljutnju (frustraciju) iskaliće na ženi ili detetu. Ovo pomeranje opisali su psihoanalitičari.

Mnoga autodestruktivna ponašanja, od pušenja preko kocke do opasno brze vožnje mogu se dovesti u vezu sa potisnutim osećanjima ljutnje (frustracijom).

Psihoterapijski značaj

Pomeranje, delimično završavanje kroz ekspresiju i produžavanje mobilizacije

Kod fenomena koji su psihoanalitičari opisali kao pomeranje, smisao rada na ljutnji je da se fenomen pomeranja osvesti i da se ljutnja vrati tamo gde originalno pripada. Ako priznam sebi da sam zapravo ljut na šefa a ne na ženu ili dete, dolazim u poziciju da napravim završavanje tamo gde je prekid originalno počeo, odnosno da ispoljim ljutnju tamo gde originalno pripada.

Učitaj još

Psihoterapijski značaj: Ljutnja kao prekrivajuće osećanje, ljutnja kao otpor, ljutnja kao faza separacije, ljutnja kao sloj eksplozije

Ljutnja je često tzv. reketno osećanje. Originalno osećamo stid, krivicu, zavist, ljubomoru, strah, tugu, ali ova osećanja ne želimo da priznamo sebi, niti da pokažemo svetu, jer verujemo da će nas svet kazniti, odbaciti kao slabe, ili ugroziti ako pokažemo da smo slabi.

Učitaj još

Psihoterapijski značaj: Rad na retroflektovanoj ljutnji

Osećanja su prema Perlsu naše pokretačke sile. Kao i druga retroflektovana osećanja, retroflektovana ljutnja onemogućava završavanje i zatvaranje geštalta.

Kako su društveni introjekti protiv ljutnje jaki, neurotičar će biti sklon da snažno retroflektuje ljutnju, pre nego ostala osećanja.

Učitaj još

Psihoterapijski značaj: Ljutnja u terapijskoj seansi, nezavršeni posao

Sa pojavljivanjem i ispoljavanjem ljutnje u terapijskoj seansi može da dođe do osećaja krivice i stida, koji su bazirani na introjektima, naročito ako je ljutnja usmerena prema terapeutu. To znači da se u eksperimentima sa ljutnjom introjekti mogu pojavljivati i prorađivati ciklično (ponovo i ponovo s vremena na vreme).

Učitaj još

Psihoterapijski značaj: Fizičko oslobađanje ljutnje

Energija koju ljutnja mobiliše može biti tako velika da ju je moguće, pa i to često samo delimično, osloboditi odnosno potrošiti tek kroz fizičku aktivnost.

Geštalt terapeut pruža klijentu mogućnost da se isprazni udarajući u lutku i zamišljajući da je to njegov šef, roditelj, žena ili dete itd. Mobilišu se jastuci, tučemo u fotelju ili davimo jastuk, cepamo novine, udaramo u boks-džak, klijent može jastukom udarati po kauču, tući se jastucima sa drugim članom grupe ili čak sa terapeutom, nudimo klijentu da radi sklekove ili čučnjeve.

Učitaj još

Stvarnost

Sa ili bez oslobađanja ljutnje trošenjem energije kroz fizičku aktivnost, zadatak terapeuta je da klijenta vraća u dodir sa stvarnošću. To može raditi tako što ga poziva da se poistoveti sa drugom stranom (na koju je ljut), kako bi integritet polja (ja/drugi) bio sačuvan.

Ovde možemo govoriti i o radu na polaritetima (splitingu). Smatra se važnim da klijent uvidi da je svoju ljutnju iz prošlosti (nezavršeni posao) premestio i usmerio ka nekome ili nečemu (ili najzad ka sebi), iako taj neko ili nešto nije stvarno ugrožavajuće ili je ugrožavajuće na mnogo manji način, nesrazmeran veličini ljutnje. Takođe klijent uviđa da, iako ljut, ne želi da uništi drugog, već da utiče, promeni, ili makar izrazi sebe.

Ovo razlikovanje, prema nekim autorima, kada govorimo o traumi, biće moguće tek kada se klijent dovoljno identifikuje sa svom silom ljutnje u sebi, naročito ako je traumatično iskustvo bilo rano i samim tim iskustvo bespomoćnosti ogromno, odnosno ako je ljutnja snažno desenzitizirana. Samo tako će geštalt biti zatvoren.

Rad na ljutnji često je u suštini rad na impulsivnosti. Klijent uči da svoju ljutnju humanizuje i emancipuje, da pronađe način da izrazi svoju potrebu ili primedbu na socijalno prihvatljiv način, konstruktivno, ali istrajno.

Klijent takođe uči da razlikuje manipulativnu ljutnju, kojom pokušava da drugog navede na poslušnost (igra moći – top dog, ander dog, ako onda), od ljutnje kao čistog ispoljavanja sebe radi katarze (ekspresija). Klijent takođe uči da ne može uvek dobiti ono što želi niti uništiti ono što ne želi i da to nije ni potrebno.

Drugim rečima, rad na ljutnji je s jedne strane rad na prepoznavanju, pojavljivanju i izražavanju ljutnje kao autentičnog osećanja, te rada na nezavršenim poslovima, a zatim, s druge strane, radimo na tome da se projekcija (nezavršen posao) odvoji od stvarnosti i ljutnja emancipuje i konstruktivno usmeri prema sredini, tj. da se razviju i osvoje novi oblici ponašanja (akcije).

Blizak koncept: agresija.

Piše Nikola Krstić

Akademija Geštalt Psihoterapije