Zabuna 2017-12-02T23:20:06+00:00
asked 6 years ago

Veliki pozdrav,u vezi sam sa curom 5 godina…prve 2 godine nam je bilo bajno ..vjerovatno bi se to moglo zvati zaljubljenost,bukvalno smo bili po cijeli dan zajedno..posle toga stvari su se pocele komplikovati iako smo se festo gledali,naime ja aam postao jako ljubomoran nekako sam uvijek htio da bude tu za mene vise nego za sve ostale kad bi bilo dje posla ja sam ispitivao dje je kad s kim kada se vraca i tako dalje.zek sam poceo da preispitujem sebe do prije nekog vremena kad mi je rekla da je medju nama kraj,kao razlog je navela moju posesivnost i ljibomoru…ona je jako draga i vesela osoba ima nekako cistu dusu iako naravno ima mana kao i svi ..odrasla je u porodici s mnogo ljubavi za razliku od mene koji sam odrastao u rasijanoj porodici u kojoj je majka varala oca ja sam to vidio svojim ocima i nikada mu nisam rekao,a na nju sam nekako ostao kivan..uvijek me je nerviralo to kada je trazila pravdu a znam da ga je prevarila.. na kraju je on to sam saznao tako mi se i porodica raspala inace otac je rijetko
bio kad tu za nas punoje pio i bio je pravi neradnik ..vise je bio privrzen mladjem bratu..e sada kada sam poceo preispitivati sebe najvise se plasim toga da sam ja ustvari zenomrzac i da ne umijem voljeti zene…iako me seksualno privlace..pa onda i jednom trenutku pomislim da nam je veza postala rutina i da vise nije to to..i ponekad me nervira kad ona prica nesto a ja mislim da sam pametniji od nje kao da mi se podize ego i postajem pametan i siguran u sebe samo kada osjecam da mi pripada i da mi je privrzena,a sada kada me je ostavila dozivio sam nesto neobjasnjivo kao sok oglupio sam totalno ..ali i dalje trcim za njom i pokusavam da je pridovijem na bilo koji nacin..dali ja tek sada odrastam ili sam totalno skrenuo zbog nekih trauma iz djetinjstva..

)

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 6 years ago

Usput zaboravio sam reci da imam strah od autoriteta,posebno ako je to muska osoba..nekako se sav uznemirim i sefa zamisljam kao nekog iznad sebe ..nikako kao neko ljudsko bice koje isto tu radi posao kao i ja ..nekako sam sav haotican sad po pitanju svega,medjuljudskih odnosa..strah i nesigurnost kao da vladaju mojim mislima.. ne znam ni ko sam ni sto sam ..nemam pojma sta volim,onda pocnem misliti da me je mozda veza “progutala”.i da zato ne mogu naci sebe i svoje ja..

)

Psihoterapeut Team Staff answered 6 years ago

Poštovani,

Želeo bih da pohvalim Vašu spremnost za introspektivnošću i dubokom razmišljanju o sebi i odnosima koji Vas okružuju. Za to je potrebna ponekad i hrabrost, kao i vreme, koje nije svako spreman da danas odvoji.

Naša prošlost, pogotovo rana, svakako utiče na nas i na ono što kasnije postajemo. Ožiljci i ponekad otvorene rane detinjstva zauvek ostaju naša priča, a ukoliko nesvesni istih, veoma lako ti isti ožiljci ili rane, preuzimaju kormilo nad našim životom i teraju nas da ih iznova i iznova proživljavamo, ne dozvoljavajući nam ni za trenutak da razmislimo o tome kako možemo drugačije.

Dopada mi se vaše pitanje – Da li ja tek sada odrastam? Možda, zapitajte se kako Vam i da li Vas ova iskustva podsećaju na detinjstvo? Kakav je Vaš unutrašnji osećaj pred autoritetom, pred devojkom u toku ljubomore, pred njenim napuštanjem, pred strahovima i nesigurnostima koje osećate, pred potrebom da budete bolji i pametniji, itd.

Veza ima svoje pozitivne strane, a u istim i negativne. Ona od nas zahteva autentičnost da bi trajala (ukoliko izuzmemo one veze koje funkcionišu u svojim patologijama), što znači da će iz nas izvući i staviti pod najveći životni mikroskop sve naše nesvesne procese i stanja. Vezu i partnerske odnose najbolje možemo iskoristiti za učenje o sebi. U isto vreme, to je i pozitivna (ukoliko znamo da pratimo te znakove pored puta), ali i negativna strana (jer razdvaja ukoliko se ne bavimo sobom). To nije jednostavan posao obzirom da pored sebe imamo i partnera, koji ima svoje potrebe i očekivanja od veze, te je lako u tim procesima izgubiti sebe.

Sada kada ste u kontaktu sa onim iskustvima koji su možda uticali na Vas, možda je vreme da ih pustite, da pokušate emotivno dopreti do istih, proživeti ih i videti šta možete dobiti što je za Vas sada vredno. U tom procesu Vam može pomoći i psihoterapija, u čemu Vam i naš tim stoji na raspolaganju.

Srdačno,
Ognjen Vukotić

)