odlučila sam  ispričati svoju situaciju jer se nadam da ćete mi olakšati tako da mogu krenuti dalje u životu jer trenutno ne vidim izlaz. Ne mogu se pomiriti s nekim činjenicama i ne mogu se pomiriti sa time da sam skoro dvije godine bila u vezi, ako se to uopće može tako nazvati, sa mogućim psihopatom i da mu jednostavno nema pomoći.
Nastojati ću  što detaljnije i objektivnije opisati. I ispričavam se na duljini teksta.

Da prvo napomenem da me sramota što sam si dozvolila neke stvari i što nisam slušala odmah vlastitu intuiciju. Upoznali smo se, mogu slobodno reći, filmski. Mislila sam da je to to. Tako mi je u početku sve djelovalo. Bio je dobar, zanimljiv, drugačiji, obasipao me pažnjom. Nekad pretjerano, iako me nije smetalo, ali već mi je to bilo malo čudno. Tumačila sam to kao njegovu veliku zaljubljenost. Na početku sam se malo držala na distanci i oprezu  jer sam inače takva kada su u pitanju muškarci i još više sam bila skeptična jer se radilo o vezi na daljinu. On je inzistirao na svemu i mogu reći pomalo agresivno.
Djelovao je kao čovjek koji zna što hoće,, dominantan, onako alfa muškarac. Meni se to svidjelo. On je tada imao 33 godine, ja 24. Znači nije neki nezreli klinac.
U prvih par mjeseci je bio divan. Ali stvari koje su mi bile čudne jesu- rano izjavljivanje ljubavi, ja njemu u početku nisam govorila da ga volim, on meni stalno. Nekada me pretjerano zvao, slao poruke od 0-24, kada mu ne bih odmah odgovorila znao bi se naljutiti. Imao fobije da ga varam iako nije imao neke pretjerane izljeve ljubomore. A nije ni imao razloga jer mu nisam nikad davala povoda.
Imala sam osjećaj kao da često mijenja raspoloženja, jedan dan super, drugi dan nervozan i agresivan. I svaki put bih se osjećala tako iscrpljenom nakon prepirka s njim. Nekad sam mu bila najljepša na svijetu, a nekada je imao zjave poput: “Zašto nisi obukla bijelu haljinu, nego nosiš samo crne. Ja volim djevojke u bijelom”, “Zašto češće ne vežeš kosu u rep, ovako puštena ti ne stoji baš.” Jedan put kaže da šta će mi štikle, da sam lijepa i dovoljno visoka i bez njih, a drugi put pita što nisam obukla pete da budem više sexy. Zašto nisam obukla kraću haljinicu, ali onda nakon par sekundi konstatira da neka me tako u dugoj haljini, da se buduća majka njegove djece i njegova žena treba pristojno oblačiti. Smetale su me njegove izjave, čudila sam kako uopće može biti tako površan, ali ja sam tada već bila smrtno zaljubljena. Znala bih mu odbrusiti i reći da ako mu ne valjam takva, neka slobodno ode. Onda bi on okrenuo pričo i govorio da se šali, da ja ne znam prihvatiti šalu, da šta sam histerična, da se bezveze živciram. 
Preko poruka je bio divan, obećavao brda i doline, ali kada bi se vidjeli to nije bio taj isti čovjek. Jak na riječima, slab na dijelima. Tj. ovisno, jednom super, drugi put kao da je neki vrag ušao u njega.
Jednom je bio tako čudan, nervozan, počeo se izderavati bez razloga, histeričan, ja sam ga se tada po prvi puta istinski uplašila i htjela otići. Rekla sam mu šta ga ide i da ne želim imati posla s njim ako će biti takav. I tada je on mene proglasio psihopatom, da šta se derem, da sam ja za liječenje, da si umišljam stvari. Ja sam se okrenula i otišla. Idući dan me zvao kao da ništa nije bilo. Ne da se nije ispričao nego je mene okrivio i rekao da tako reagira jer se ja glupiram.
Taj čovjek se nije nikada ni za šta ispričao, drugi su mu krivi za sve, najviše ja naravno. Ako ne odgovara na poruke i ignorira me to je zato jer ja postavljam glupa pitanja, ako je on agresivan to je zato jer ga nerviram. Ostale dane bi me volio najviše na svijetu i ja sam slijepo u to vjerovala. Bilo je i lijepih trenutaka naravno. Iako mi se već na početku upalila crvena lampica, ja sam zaobišla upozorenje misleći da si umišljam i da pretjerujem. Sada mislim da me je  manipulacijom dovodio u takve zablude.
Još je sve i bilo dobro do jednog trenutka od kojeg počinje još gora noćna mora.
Bio se jako naljuto na mene jer sam na jednom rođendanu popila par čašica više. Jako sam ga povrijedila, pala mu očima. Prozvao me alkoholičarkom. Ne bi riječi rekla da ja inače stvarno ne pijem, to je i on sam znao. Nisam nikada bila tip za neke pretjerane izlaske. Za to mi onda i nije imao što prigovarati. Ali mi je nalazio druge stvari zbog kojih mi je spuštao. Uvijek mi je govorio da se zaljubo u mene zato što  me smatra pametnom djevojkom, imam diplomu, govorim par stranih jezika, fino odgojena itd. Svim prijateljima i rodbini me hvalio. Nekad i pretjerano. Izjavljivao je: “Sad ću te šetati po gradu da svi vide s kim sam.” Kao da sam njegovo vlasništvo, neki pas. Tako se i ponašao.
Međutim uvjerena sam da nikad ružnu riječ o meni nije rekao drugima. Oni sami bi mi govorili kako on mene stalno hvali, da stalno priča o meni, da ga nikad nisu vidjeli toliko zaljubljenog, da je lud za mnom samo što ne želi to toliko pokazati i da mu ne zamjeram ništa i  da mi se inati. Neki njegovi prijatelji bi me branili i stajali na moju stranu.
I upravo su me te priče držale za njega jer sam mislila da me čovjek stvarno voli ako on svima to priča, samo je i dalje ljut. Kada smo kod njegovog društva, i tu je bio podvojena ličnost. Imao je i normalnu ekipu, dolazi iz normalne obitelji. A s druge strane sam saznala da se kreće u sumnjivom društvu, da se druži sa kriminalcima, mafijašima i da se bavi boga pitaj čime.
Lagao je patološki. Uhvatila bih ga sto puta u laži. Tek sad shvaćam da mi se želio prikazati u jednom, nekom boljem svijetlu, a zapravo je živo na rubu. Zato je i lagao.
Nakon tog “incidenta” smo se pomirili, ali on je postajao sve gori i gori. Znao bi me gurati s kreveta, nije mi dao da ga grlim. U sexu je bio odvratan. Ne znam je li to bitno, ali moram napomenuti da je u krevetu u većini slučajeva bio agresivan. I koliko god da mi je govorio da me voli ja to nisam osjećala. Kao da je robot, kao da mehanički to radi. Volio me je ponižavati. U stvari, mislim da uopće ne cijeni žene. Muški prijatelji su njemu svetinja. Govorio je da se u njegovoj obitelji rađaju samo muška djeca itd. Imao je neke nebulozne izjave. Ne mogu više ni sve popamtiti. Smatram ga lažnim moralistom sa dvostrukim mjerilima. Žena mora biti fina, obrazovana sa diplomom, ali opet kućanica, koja ne izlazi. Traži ideal, a on nije ni jedna trećina od toga.
Udarao je šakom o zid. Pokazivao nož koji ima u jakni. Nije me nikad udario niti digao ruku na mene, ali ovo guranje smatram kao fizičko nasilje. Jednom sam se raspakala pred njim jer više nisam mogla to trpiti, mislim da je on tada uživao u mojoj boli. Smijao se. Uživao je u tome da me dovede do ludila. I sam bi rekao kako sam ja njemu “show” i da obožava moje reakcije, kao da je u kazalištu. Znao je da sam temperamentna pa bi namjerno izazivao  da pobijesnim i da mu kažem šta ga ide. Uvjerena sam da je htio da me prikaže kao neku luđakinju. Par puta mi je znao reći da se on mene plaši i da nisam sva svoja. Pitao bi me da zašto sam ja tako agresivna i zašto ga ne mogu normalno voljeti i biti nježna. A zapravo je on bio taj koji je takav.  I jedno vrijeme sam i posumnjala da sam ja ta koja je luda. U pola godine sam užasno smršavila, pao mi je imunitet, išla sam kod doktora. On me je psihički i fizički uništio. Isisao svu energiju iz mene. Ja sam tonula sve dublje i dublje i bilo je perioda kada sam bila shvaćanaj da ja bez njega ne mogu i neću. Od vesele, pozitivne i društvene osobe postala sam doslovce zombi i netko tko moli drugoga za malo pažnje i ljubavi.  Bolilo me njegovo ponašanje, a ja sam tražila krivca u sebi. Njegov komentar na sve to je bio: “Sada si smršavila, sad si još zgodnija.” Zahvalit ćeš mi kad tad. 
Tu i tamo bi mi postavljao ultimatume. Ako mu ne kupim to i to na putovanju to znači da ga ne volim. Ako ne napravim to i to to znači da mi nije stalo do njega i da slobodno mogu da odem. U većini slučajeva nisam udovoljavala njegovim željama jer mi je to sve bilo smiješno. POnašao se kao malo dijete i tako sam ga pravdala.
Ali opet znao je govoriti da sam predobra i prepametna za njega, da šta će mi on, da je loš po mene. A drugi tren je znao imati ispade i govoriti da ga slučajno nisam ostavila i drugog našla, da sam ja samo njegova itd.
Bio je vrlo sebičan, veličao samog sebe. Njegove potrebe su na prvom mjestu. Ja, ja i samo ja. Po njegovim pričama njega sve žene žele, ja mogu biti prava sretnica što sam s njim. Novac mu je sve. I samo da je markirana odjeća.. A kasnije sam saznala da nema prebitih para. Svako malo ostaje bez posla ili daje otkaz. Sto puta sam mu rekla da mene novcima i markama neće impresionirati, ali on to nije ni radio radi mene već radi sebe i da se izdigne na ljestvici ovog bolesnog društva u kojem se kretao.
Sve je govorio naređivačkim tonom. Izjave poput: “Mala, kada te ja nešto zamolim onda ćeš to i napravit.” i “Meni nikad nitko ne naređuje, ima da se mene sluša.” Nije me bilo strah njegovih izjava, već mi je to bilo komično i uvjeravala sam samu sebe da nije on loš, dobar je u duši, ali samo je eto nesiguran i iskompleksiran. Ne znam kako sam ga uopće mogla pravdati. Jer štetu koju mi je nanio nije za nikakvo opravdanje.
Zadnje, počeo je govoriti da mu razne žene šalju poruke, čak se i preda mnom dopisivao sa njima da ja vidim. Mislim da se i nalazio sa drugima cijelo vrijeme, ne bih se čudila.
Sve sam shvatila kao znak da me se očito želi riješiti i digla sam ruke po ne znam koji put. Odlučila sam okončati to sve. Rekla sam mu sve što mi je na duši i rekla zbogom. Naravno javio se nakon mjesec dana i došao da me vidi govoreći da on mene voli, a ja njega ne.

Iskreno, mene je više dotuklo samo analiziranje njega, a i mene. Ne znam kako sam si mogla dozvoliti ovo, ovakvo iskorištavanje. Uvijek sam glasila za čvrstu osobu, jakog karaktera koja ne da na sebe i koja zna čitati ljude. Takvom me drugi doživljavaju, zato nisam nikome ni pričala ovo jer mislim da bi ostali šokirani i da bi me osuđivali.. Da mi je netko rekao da ću imati posla s ovakvim pacijentom, nasmijala bih se. Pametna sam, inteligentna, barem se takvom smatram, do sad sam uvijek bila okružena divnim ljudima i nikad nisam bila mamac za emotivne manipulatore i crpitelje energije. I onda si dopustim da me ovakav čovjek šutira i ne mogu jednostavno izaći iz tog kruga jer ga kao volim. Ne znam kako mogu voljeti takvog čovjeka. Kao da je magiju bacio na mene.

Možda treba više mene analizirati nego njega. Čitajući po internetu mislim da znam koji je razlog zašto sam pristajala biti žrtva. Mene samo zanima Vaše stručno mišljenje. Zašto je on takav, kakvu bi dijagnozu njemu postavili? Ako uopće možete što zaključiti iz svega napisanog. Obratila sam se Vama jer ne želim da ja laički jednostavno nekog proglasim psihopatom sa tim i tim poremećajem. Najlakše je tako. Možda je on samo iskopmleksirana patrijahalna sirovina, nasilnik. Ili ima neki bipolarni poremećaj. 
Želim završiti s ovom agonijom jer samo želim znati što mu je i da meni bude lakše okončati sve. Ne komuniciram više s njim, ali kao čovjek želim mu od srca da ozdravi ako to uopće može jer mislim da se zdrav i normalan čovjek ne može ovako ponašati.

Unaprijed se zahvaljujem.