asked 12 years ago Poštovani,
Četiri godine sam pila antidepresiv Deprozel zbog paničnih napada. Nisu bili tako česti, ali sam bila dosta anksiozna i imala sam česte tahikardije koje su dolazile same od sebe zbog straha od paničnog napada.
Prije dvije godine sam prestala uzimati Deprozel jer više nisam anksiozna i nemam više panične napade.
Međutim, ostao je strah od ponovnih PN. Naime, sve je u redu dok sam sa nekim iz moje obitelji (koji znaju da sam imala PN). Problem nastaje kad moram ostati sama kod kuće ili otići negdje dalje (više od 5 km) sama. Onda nastupaju ti strahovi da ću ponovo dobiti PN s tahikardijom i početi gubiti razum i kontrolu nad ponašanjem. Zbog toga već dugo vremena izbjegavam ostati sama na duže vrijeme /nekoliko sati/. Ako je netko od mojih u blizini u gradu, onda je sve u redu jer u slučaju da dobijem PN može brzo doći do mene. Jedno vrijeme sam se uspjela sama tome oduprijeti tehnikom ONE MOVE, ali svaki novi stres u životu me vrati na početak i izgubim samopouzdanje. Kako da zadržim taj nivo samopouzdanja što se tiče strahova?
Možda bi opet uspjela u tome, ali se ne usudim ostati sama ili otići negdje dalje sama. To mi stvara velike probleme u svakodnevnom životu jer uvijek netko od mojih mora biti samnom.
Kad su oni samnom, ja mogu sve i uopće ne razmišljam o strahovima. Čim znam da ću morati nekoliko sati biti sama, nastupa taj nerealni strah – šta ako dobijem PN i izgubim razum… Zbog toga se uvijek organiziraju da ne ostanem sama.
Znam da bi bilo najbolje suočiti se s time, ali što ako opet dobijem panični napad i nađem se na početku?
Pročitala sam toliko knjiga o tome i psihijatrica mi je rekla da neću izgubiti razum ako dobijem panični napad, ali taj strah je jači od mene i vlada mojim životom. Kako da ga se riješim?
Ne želim se više vraćati na antidepresive jer oni samo liječe posljedicu, a uzrok je vjerojatno duboko u mojoj podsvijesti. Pomogli su mi da se riješim opće anksioznosti, ali ne i ovog straha.
Inače imam 51 godinu i radim privatno, tako da ne moram odlaziti na posao, što bi mi stvaralo velike probleme s obzirom na moje stanje.
Hvala Vam na odgovoru
Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago Postovana,
Panincni napadi jesu veoma neprijatna stanja, tokom kojih osoba oseca da gubi tlo pod nogama, oseca jako lupanje srca, znojenje, i misli ili da ce poludeti ili da ce umreti. Ni jedno od ova dva se nikada ne desi. Panicni napadi se desavaju najcesce u nekim zivotnim prekretnicama ili pri susretu sa necim novim za sta u tom trenutku nemam adekvatne resurse da se sa tom promenom nosimo i onda osoba oseca kao da se sve u tom momentu dezintegrise. Paradoksalno, to je prostor licnog rasta i razvoja i prostor za promenu. Nase nesvesno nas poziva da gledamo u ono sto nam u ovom obliku nudi. Koliko vidim samo ste uzimali lekove a na psihoterapiju niste isli, tako da je vazno da znate da nikada samo lekovi nisu dovoljni, kao sto ni u nekim stanjima samo terapija nije dovoljna. Ja sada ne bih analizirala Vas problem jer nedostaje dosta informacija, ali je bitno da znate da je potrebno da krenete na psihoterapiju pa cete sa svojim terapeutom doci do toga da li je potrebno da nastavite sa medikamentima ili nije. Vi sada imate zapravo strah od straha, tako da ako zelite drugaciji kvalitet zivota i da svojim zahtevima ne zaustavljate druge u svom zivotu savetujem Vam psihoterapiju. Pozdrav i samo napred!