Pozdrav,
Teško mi je čak i pisati o ovome, jer ne znam kako jednostavno da kažem šta se dešava. Najlakše bi bilo u primjerima stvarnih situacija mog života objasniti šta me muči. Prečesto mi se emocije mijenjaju, kao da se neko poigrava. Tačno ne mogu da vjerujem, u jednom trenutku sam ok i samo me preplavi neka ljutnja bez ikakve osnove, ne znam na šta sam ljuta niti što, bijes, kada mama reaguje na moj izraz lica, zbunim se i ne znam progovoriti, zastajkujem kao da me je uhvatila u laži, zatim plač kada shvatim da to stanje nije normalno. Mama misli da sam bezobrazna i drska, bez obzira na to što pokušavam objasniti da ni ja sama ne znam odakle to dolazi i zašto.
Zdravo!
Dozvoliću sebi da pretpostavim da si još uvek mlada i si možda u svojim tinejdžerskim godinama. Ako je tako, onda nema čega da se brineš. Tvoje emotivne promene su sasvim normalna stvar, gledaj na njih kao na nus pojavu uzburkalih hormona.
Budi svesna svojih emocija i kada se pojave, imenuj ih. Pokušaj da reguješ ti pre njih i time sprečiš neki iznenadni izliv emocija, za koji znaš da ti posledice ne bi bile prijatne. Pokušaj da primetiš šta je to što te iznervira, kada se rastužiš, okidači moraju biti tu negde.
Ovo ti je odličan trenutak da počneš i da razgovaraš o svojim osećanjima sa svojim prijateljima ili roditeljima, na ovaj način moći ćeš da stekneš uvid u iste i čuješ kako i drugi reaguju na tvoje emocije.
Takodje razmisli da li postoji nešto što te muči, a što držiš u sebi. Razmisli šta za tebe predstavlja tvoj bes? Tvoja tuga? Da li se odnosi na nešto posebno? Ako ne, kakav smisao imaju za tebe?
Srdačno,
Ognjen Vukotić