Postovanje!
U oktobru prosle godine sam zapocela vezu sa deckom. Ljubav je jako brzo rasla i u januaru me je zaprosio. Ali tu nastaje problem. On ima 30 godina i njegovi ne prestaju da se mesaju. Otac ima problem sa alkoholom i stalno pravi problem zbog vencanja. Dobili smo i termin za vencanje u aprilu. Jednog sasvim normalnog dana sedeli smo zajedno (u tom periodu sam zivela kod njega i njegovih). Tog dana je rekao njegovima da ce se vencati i u crkvi ali pravolavnoj (njegovi su katolici). Nakon toga je pricao dugo sa majkom a ja sam sedela u nasoj sobi. Bio je jako zabrinut kad je dosao u sobu. Uvece je vec bio cudan poceo da prica cudno i nepovezano i doslo je do svadje. Ja sam pokupila svoje stvari i otisla. U medjuvremenu sam se cula sa njegovom sestrom i znam je kao prilicno iskrenu curu i rekla je da mu je jako tesko, da je tuzan i da place
Ta 3 dana sam i ja prosla kroz pakao. Bila sam u drugoj drzavi u stanu koji smo nas dvoje iznajmili za sebe i trebali tu da pocnemo da zivimo nakon vencanja. Posle 3 dana dosao je da pokupi svoje stvari ali je seo da popricamo. Kada sam otisla od njega rekla sam mu vest da sam u drugom stanju. Taj dan kada je bio kod mene rekao je da zeli da otkaze cencanje ali da zeli da budemo zajedno i da pokusamo da zivimo zajedno. Zeli da abortiram, jer nije ni vreme ni mesto za dete. Ostali smo zajedno i onda sam ja malo razmislila i shvatila da zelim ovo dete. Saopstila sam mu a on se malo kolebao i bunio ali je na kraju rekao da je okej da rodim i da me podrzava i da se nada da cemo biti dobri roditelji. On je dao otkaz na poslu u njegovoj drzavi i za 3 dana treba da se preseli kod mene. Ono sto mene plasi je- sta vi mislite da li sada dolazi sa iskrenim namerama ili se krije nesto iza svega (jer sam u prvom trenutku pomislila da ce biti samnom samo dok ne abortiram i dok ne bude siguran da sam abortirala jer zeli da spreci probleme, sud i alimentaciju). Ali kad je ipak pristao da rodim zbunila sam se. Lakse mi je ali i dalje osecam strah. Ne zelim da ga ostavim jer ga zaista volim i veza nam je bila prelepa dok nisam upoznala njegove i dok nisu poceli da se mesaju i da pricaju da sam sa njim samo zbog papira. Pomozie mi molim vas da shvatim kako razmislja i sta se desava. Sta raditi?
Poštovana,
Vi i vaš partner poznajete se veoma kratko, a kada su pri tome ljudi još i zaljubljeni, teško im je da jedno drugo realno procene, pa je sasvim prirodno da ne znate šta se u njemu događa i da ne možete da predvidite njegovo ponašanje. Nažalost sasvim je razumljivo da ne možemo ni mi. Stoga je možda pravo pitanje kako da se prilagoditte ovoj neizvesnoj situaciji i kako da budete spremni da sačekate odgovore, ma kavi oni bili, bez menipulacija i ucena, kojima smo kao ljudi po prirdi skloni.
Predlažem vam da ramišljate trezveno i idete na sigurno, koliko god je to moguće. To znači da situaciju udesite tako da budete što manje zavisni od svog partnera, odnosno da budete, ako je moguće spremni na svaki ishod, sve dok se ne upoznate i ne proverite da li možete da živite zajedno i da funkcionišete kao tim, naročito u ovako složenim okolnostima.
S poštovanjem,
Nikola