sestra-ili-ja 2021-08-03T20:24:09+00:00
Milica asked 3 years ago

Postovani, mislim da imam problem, sa samom sobom, koji ne mogu u potpunosti da razumem. Opisacu vam situaciju kada se osetim izgubljeno.   Zivim sa sestrom koja je pusac. Rekla bih da nije hard core pusac (par cigareta dnevno) ali ne mogu to da tvrdim jer nikad nisam imala snage da pricam s njom o cigaretama (zasto, koliko,…). Iskreno, te pojedinosti smatram sekundarnim. Ja znam da je pusac, ona je to direktno rekla u jednom od mojih \’reakcija\’ kada nju povezem sa cigaretama (npr kada vidim ostatke cigareta na njenoj terasi). Te reakcije su mozda slicne napadu anksioznosti ili panicnom, ne mogu da tvrdim. Postajem uznemirena, izbegavam pricu i ljude, zatvorim se u sobu, placem, budem tuzna i besna, a desilo se i da imam zelju da povredim sebe, pa udaram pesnicom o zid i preko granice bola. Vise puta sam razmisljala i o samoubistvu, jer nisam sigurna sta me moze resiti tog odvratnog osecaja. Mislim da nisam dovoljno hrabra cak ni da naudim sebi, time osecaj u tom trenutku postaje jos intenzivniji.   Za sebe nekad kazem da patoloski mrzim cigarete. Ne vidim nijedan dobar razlog da neko pusi, nikada nikome nista dobro nisu donele. Ljudi se hvataju cigareta pod izgovorom da su pod stresom, da im je tesko, umesto da porade na problemu koji imaju. Neki puse da bi bili primeceni u drustvu, osecaju se bitnijim, lepsim, atraktivnijim. Cigareta je velika zabluda koja unistava zdravlje i fizicki i mentalno. Mislim da su cigarete najvise relativizovano i banalizovano zlo. Jedna od prvih moralnih i intelektualnih prepreka na koju covek padne. Nece cigareta smanjiti stres, nece resiti nijedan problem koji pusac misli da ima u nekom trenutku, ne izgleda lepse i privlacnije sa cigaretom u ruci. Izgledaju kao budale koje svoje zdravlje ne cene i ismevaju ga.    Mislim da mojoj sestri u porodici nikad nista nije falilo. Dobijala je uglavnom sve sto je trazila, svi smo se odrekli nekad necega zbog nje (pored nje imam jos jednu sestru i brata, cetvoro nas je), neko se odrekao ekskurizje, neko je vodio u izlaske, otac je radio u inostranstvu citave godine da bi ona studirala van naseg rodnog grada, bukvalno ne mogu da se setim da ona nije dobila nesto sto je htela. Nismo imali para za cist luksuz ali nista nije falilo. Ali ona se uvek ugledala na njene drugarice koje su jedinice. Ona je prezirala cigarete kad je bila u osnovnoj skoli, nije mogla miris da podnese. Medjutim kad je njena najbolja drugarica pocela da pusi njoj odjednom cigarete nisu nista strasno, bas naprotiv kul su. To je uzivanje, hedonizam. Nasi roditelji ne puse, niti su ikad. Nas deda je pusio ceo zivot. On je imao velikih zdravstvenih problema zbog toga, i kvalitet njegovih poslednjih godina zivota (onih koje se secam, dakle 15-17 godina) je bio uzasan. Mnogo puta je zavrsio na klinici za plucne bolesti. Secam se jednog snimka ostatka njegovih pluca, jeziv je. Pluca nije bilo, videli su se samo plucne vene, on nije imao cime da dise, gusio se do poslednjeg daha.   Ja ne vidim ovo kao klasican problem pusac-nepusac. Ja znam da je pusenje njena odluka, ali mene to izjeda, fizicki me boli. Ja imam u drustvu pusaca, i sa njima mogu da pricam i oni nekako razumeju moju odbojnost prema cigaretama i cak se slazu sa mnom. Medjutim s njom ne mogu da pricam, ona pravda cigarete kao da su lek. Cak je uspela da uporedi moje vegetarijanstvo (nisam naporan vegetarijanac, nikad ne gadim ljudima hranu pricama) sa cigaretama, rekla je da su isto stetni. Ja mislim da je ona drustveno podvodljiva jer primecujem njeno kopiranje drugih ljudi. Medjutim njoj je stalo kako izgleda i bitno joj je da bude kul u drustvu, da bude primecena, moderna. Ona voli da izadje i da se napije, jer to \”​tako treba kad si mlad\”, i \”treba probati sve\”. Za nju nema zabave ako se ne izadje, ne ispuse cigarete i ne napije se. Ona sada ima 28 godina, nije klinka koju radi pubertet. Radi i izdrzava sebe.    Mi sada zivimo zajedno, i ja jedno resenje vidim u tome da se iselim iz zajednickog stana, ali mislim da ce to voditi do drasticnog udaljavanja i unistenja odnosa. Ja prosto necu zeleti da je zovem i da opet sebe dovedem u stanje u kojem se sada nalazim. Inace se za sve ostalo dobro slazemo, ne secam se kad smo se oko necega,​ sem cigareta, svadjale. Ja sam nju smatrala izuzetno inteligentnom, bila je najbolja u skoli, u roku zavrsila fakultet, smela je, prva se iselila iz porodicne kuce i osamostalila iako je mladje dete.  Ja ne mogu da uticem na njene odluke, ali ja kad vidim nju i cigaretu ja se raspadnem, mislim da bi mi bilo lakse da meni nanese neki fizicki bol nego sto upali cigaretu. I ja ne znam zbog cega se tako osecam. Pokusavala sam da se suocim sa tim, da pogledam tu njenu cigartu ali nikad nisam bila ravnodusna, svaki put se osecam kao da nemam kontrolu nad sobom. U mojoj porodici niko ne zna kako se osecam, od sestre se sakrijem u sobi dok se ne smirim. Uglavnom sama prolazim kroz sve ovo, pokusavam da pruzim podrsku sama sebi, razmisljam i trazim nacim da zivim sa situacijom. Nisam uspela do sada, iako se nakon svega sto sam napisala mozda osecam bolje, znam da ce cu se opet naci u istom stanju, uvek mislim da sam malo ojacala ali se opet raspadnem… Koje je vase misljenje o svemu sto sam napisala?  Sta mislite da je moj pravi problem?    Izvinite na dugom tekstu, i hvala za paznju. Sve najbolje

)

1 Answers
Ivan Blond Staff answered 3 years ago

Poštovana, 
Iako svi znamo da cigarete nisu zdrave, i da je briga za naše bližnje potpuno prirodna, iz vašeg pisanja je jasno da je reakcija koja se vama javlja neproporcionalno velika i dramatična. Ne može se na osnovu poruke reći šta je vaš “pravi” problem “ispod” ovog opisanog. S obzirom da ste opisali da je vaš deda imao velike zdravstvene probleme zbog cigareta, sasvim je moguće da je to što ste vi svedočili tome izazvalo ogroman emocionalni naboj prema cigareti. I da se taj naboj transferiše danas na ovo. Moguće je i da ste u vašem porodičnom polju, vi ta koja nosi neprijatnost i emocionalni naboj koji je okruživao dedino iskustvo bolesti. Ništa ne možemo reći sa stopostotnom sigurnošću ovako preko ekrana. 
Iseljenje iz stana može biti privremeno olakšanje za vas, ali ne i trajno rešenje problema koji nosite. Moj savet je pre da se na kvalitetan način pozabavite tom temom. Zapravo, kada zaista osvestimo, izrazimo, proživimo i budemo u autentičnom kontaktu sa doživljajem u nama koji je ispod površinskog problema, tada preterani naboj nestaje ili se značajno smanjuje. Nekada to nije lako uraditi samostalno, već uz stručno vođstvo dobrog terapeuta. 
Ivan Blond

)