asked 8 years ago Poštovani!
Ja sam momak. Imam 22 i po godine, Imam sljedeći problem;
U komunikaciji i odnosima sa djevojkama moje generacije se baš i ne uklapamo jedni sa drugima.
Tačnije, imam odabrano društvo sa kojim se družim još od ranog djetinjstva, i, otprilike, većina mojih drugova imaju slične probleme u odnosima sa curama. Ja sam prilično oprezan tip, ne pušim, ne pijem (nije da ne znam da ponekad popijem koju čašu vina da se opustim), nikada nisam bio sklon bilo kakvim ekcesima i bio sam vrlo staložen, kulturan, ozbiljan i miran kroz čitav period adolescencije i pubertet, a nikada nisam dao na sebe, imao sam čvrst stav i gard samopoštovanja. Vrlo disciplinovano treniram vježbe i trčanje, sa postavljenim ciljem na određeni period i to me jako ispunjava.
Rastao sam u okruženju starijih ljudi jer me je majka malo kasnije rodila. I nekako se najboje slažem sa dosta starijim ljudima od sebe.
Ja sam prilično komunikativan tip, ali biram teme koje ću da pričam zavisno na kakve ljude naiđem i da li osjetim tu slobodu. U komunikaciji sa mojom generacijom sam prilično zatvoren jer sa njihove strane ne osjećam iskrenost u komunikaciji sa mnom, a i teme sa kojima se ja bavim njih slabije interesuju pošto sam vrlo svestrana i fleksibilna ličnost za najluđe šale pa do najozbiljnijih tema i savjeta, ali ta moja pozitiva teže kod njih dolazi do izražaja zbog njihovog odnosa i predrasuda prema meni.
U odnosima sa curama težio sam, i težim, da upoznam osobu sa kojom ću moći da izgradim jednu stabilnu i emotivnu vezu, vezu, gdje ću da imam uzajamno povjerenje i ljubav bez ikakvog uhođenja i sumnjičavih pogleda i misli..
Do sada, imao sam dvije veze, ali su te veze bile kad sam imao manje od 15. godina, te ih ni ne smatram da su bile veze u pravom smislu riječi. Ipak smo bili manji.
Seksualne odnose nikada nisam imao. U komunikaciji sa curama mi je nametnuto kao najveći problem to što nemam urođeno ponašanje, navodnog, današnjeg ,,alfa mužjaka”, jer, moja komunikacija sa djevojkama je prilično iskrena, naročito kada su neke više teme u pitanju, ali onog trenutka kada one počnu da iniciraju ,,čačkanja i podbadanja”, kroz komunikaciju malo prizemnije vrste, ja se povučem. Ne povučem se otvoreno, ali one prilično brzo osjete nesigurnost u meni.
Tip sam momka koji ne voli nikako diskoteke, kafiće, pa i lokale, iako sam u diskotekama, ponekad, sa mojim društvom prije znao da pođem. Imam određeno iskustvo sa alkoholom, i uvijek znam mjeru. Uvijek sam pio tako što sam sam sebi nabavljao piće i pio sa ljudima, sa kojima mi to prija.
Nikada u mom životu nisam znao da iskoristim djevojku koja je u alkoholisanom, ili još gorem stanju. A skoro sam i dvije djevojke povratio i zbrinuo u normalu kada su bile jako alkoholisane.
To moje ponašanje većina mojih vršnjaka doživljavaju kao moju slabost kao ,,frajera”, dok se ja na takva tuđa mišljenja ni ne osvrćem.
Kod mene je taj problem što ja tražim djevojku kod koje ću osjetiti emotivnu zrelost, sa kojom ću znati da se totalno opustim i da razgovaram kao da mi je i ljubavnica, i djevojka, i prijateljica. Da možemo bez ustezanja i glumatanja da gradimo odnos, da jedno drugo učinimo boljim, ali je sada taj problem što kod većeg broja današnjih djevojaka, to ja ne osjećam. Kod mene postoje tri ženske osobe sa kojima se tako osjećam, sa kojima imam slobodu i ne osjećam se neprijatno i neželjeno. Jedna je moja izvanredna prijateljica koja ima 27 godina i koja me smatra mnogo zrelijim momkom od moje generacije. Te djevojke, nikakvim gestom ne mogu da izazovu odbojnost ili gađenje u meni sa pričama o seksu, o njihovim momcima, jer ja njih tako iznutra doživljavam kao jako zrele osobe. Sa druge strane, ja upravo taj gadljiv osjećaj doživljavam od većine drugih cura, taj odnos otvoreno pun vulgarnosti i skrivenog nemorala okrenut samo ka seksualnom sučeljavanju sa muškarcima. I upravo te osobe, iz mog iskustva, su dosta, u većini slučajeva, prilično nezadovoljne i nesrećne osobe. Ja sam prema svakoj djevojci prijatan, pristojan, osjećajan u komunikaciji. Doduše, vrlo čvrsto branim svoje stavove, mišljenja, i nisam papučar koji će da promijeni mišljenje zato što neka misli drugačije, a bolje sam obaviješten i upoznat od nje.
Mene djevojke iz moje generacije smatraju jako ozbiljnim momkom, ali neke i dodaju da sam malo zaostao, u smislu razmišljanja o odnosima. Ali sam za veliku većinu koje me znaju, i siguran da sam im jako drag dečko i da nemaju loše mišljenje o meni kao momku, zapravo, mnogi se i dive mojoj stabilnosti i mojoj originalnosti i neposrednosti koje posjedujem, kao i humoru.
Da li taj moj jak stav i odnos prema vršnjacima zapravo, meni predstavlja jedan od problema ili možda i zrelost može imati svoje mane u današnjim, mlađim muško-ženskim odnosima?
Ono što mene zanima, pošto težim stabilnoj vezi sa djevojkama i stavljam emotivne odnose ispred seksualnih, da li da se potrudim da pronađem djevojke po mom ukusu za veze ozbiljnije vrste, ili da pokušam drugačiji pristup i da težim više ka seksualnom iskustvu i građenja tog samopouzdanja kroz modernu muško-žensku komunikaciju da, ipak, vrijeme ne bi učinilo svoje?
Ponekad, i pored izvanrednog treninga i razgovora sa pojedinim ljudima ili i uspjeha na fakultetu, osjetim se dosta nezadovoljno zbog nedešavanja po ovom, emotivnom, ali i seksualnom planu. To se reflektuje kroz mali višak nervoze ali i nekih nepotrebnih misli.
Unaprijed, zahvalan!
Psihoterapeut Team Staff answered 8 years ago Poštovani,
Vaš post, primećujem, odiše jednom velikom dozom ozbiljnosti, kao i zrelosti. Ali isto tako odiše jednog čudnom energijom koju ne mogu a da ne primetim; skoro uvek ste o sebi u postu pričali kroz oči drugih. Stoga je meni promaklo da vidim kako vi vidite sebe? Kakvi ste vi sami sebi? Vaš humor, vaši stavovi, vaše ponašanje? Da li vam prijaju, da li ste sa samim sobom u redu? Ili pak držite do sebe samo da bi vas drugi okarakterisali kao drugačije individue?
Ne vidim ništa loše u vašem ponašanju. Priča o “alfa mužijacima” ili ostale nebuloze koje možete pročitati na internetu, nemaju mnogo smisla. Alfa mužijak, ako je već spomenut kao koncept, nije osoba koja ima dva metra, koja ne izlazi iz teretane i koja koristi alkoholisane devojke, to su medijski napumpane priče za malu decu i osobe koje pate od slepog verovanja. Stoga smatram da su kvaliteti koje ste vi naveli mnogo bliži tom “alfa mužijaku” nego što mislite. Jedino što tu može da bude sitna začkoljica jeste koliko ste vi zapravo sigurni u vaše kvalitete.
Vi, ja i bilo koja osoba na ovom svetu, može da bude jedino ono što jeste. I od onoga što mi jesmo možemo napraviti najbolju verziju sebe. Niko nas neće odbaciti zbog onoga što jesmo, ali znate kada hoće? Kada nismo kongruentni (u skladu) sa onime što jesmo. Jer ljudi, kao energetska bića, takve ljude okarakterišu kao čudne.
Takodje primećujem da ste se postavili kao “starac” prema vašoj generaciji. Verujem da je to kako biste opravdali vaše držanje situacije pod kontrolom i vaše traženje emotivnog partnera. Direktan sam ovako, jer to nije dobar pristup. Svi su ljudi drugačiji i ne možemo ići kroz život generalizujući i smatrajući da je jedna cela generacija u zastoju, odurna i gadna. Ono što se traži i naći će se. A svakako da ni jednu devojku nećete upoznati na dubljem nivou ako u startu smatrate da je gadna, seljanka. Dakle, otvorenost prema razlikama. Iznenadićete se kada vidite da je sigurno veliki broj devojaka koje ste tako okaratkerisali, potpuno zapravo drugačija.
Zameniti pristup prema devojkama i fokusirati se samo na postizanje seksualnog odnosa bi bilo potpuno apsurdno i ne mislim da je to rešenje, jer pre svega ne vidim da ste to vi.
Dakle rezime, nastavite da budete vi, ukoliko vam se to dopada, ali dozvolite sebi da budete otvoreniji i da se upoznajete. Kada vidite neku devojku koja vam se dopada, nemojte se stideti da joj pridjete i porazgovarate sa njom.
Srdačno,
Ognjen Vukotić