sam protiv svih 2018-08-07T05:53:12+00:00
Anonymous asked 6 years ago

Ni sam ne znam kako da sve sto me zanima sazmem u jedan tekst ili pitanje, ali bi ono otprilike glasilo – kako da se aktuelizujem u svetu uprkos tom istom svetu? Imam proslost koja me pritiska i zbog koje ne mogu da budem tamo gde zelim. Pritom, ja ne mislim na bilo kakav materijalni, statusni ili drugi polozaj, nego na onaj cisti mir i sigurnost gde god da sam. E, sad, gde je problem? Ja sam od detinjstva bio uznemiren, nesiguran i uplasen. I kao takav sam drugima bio cudan, pa sam odbacen, ismejan i omalovazen. I tu je (bar se meni tako cini) glavni problem. Ta podloga, osnova, ta predstava sveta o meni koja traje od mog pocetka do danas, a koju sam ja nemocan da promenim. Znate i sami, recimo kada se za neku javnu licnost pusti glasina da je npr narkoman, ili alkoholicar, ili homoseksualac itd. Istina uopste nije bitna, ona ne mora biti nista od toga, ali ako se to procuje dzaba sve, ona vise ne moze da se opere. E, tako nesto slicno i ja dozivljavam. Ja bih jedno (postovanje, prihvatanje, mir, sigurnost…nesto pozitivno), ali drugi kazu ne moze. Ne kazu oni to bukvalno, ali je to kroz njihovo ponasanje i stav sasvim jasno. I onda se zapitam ima li uopste svrhe baviti se sobom? Mogu da citam knjige kod kuce ili da idem kod psihoterapeuta. Ali svakog dana ja cu morati da knjige zatvorim ili da izadjem iz terapeutove ordinacije i da se vratim u svet. I koji god ugao gledanja da zauzmem, kojim god pravcem da krenem, mene tamo brzo saceka zid na kojem pise “Slabiji ne moze protiv jaceg, jedan ne moze protiv svih”. I kako onda dalje? Zaista se osecam nemocan pred tim stigmama i etiketama koje nosim. Sta meni vredi da citam i slusam kako smo svi jednaki, vredni, voljivi itd. kada na svakodnevnom nivou dozivljavam suprotno od toga?

)

1 Answers
Dejan Dimitrovski Staff answered 6 years ago

Poštovani, 
Čitajući Vaše pitanje stičem utisak o veoma jakom neprijateljskom i generalizujućem stavu prema svetu i okolini, zbog kojeg možda imate utisak da ste ugroženi. Verujem da Vam takav stav onemogućava fleksibilnije istraživanje mogućnosti i eksperimentisanje sa iskustvima u svetu oko Vas. 
Sa druge strane, čini mi se da se taj stav, kao jin jangu, pojavljuje prevelika idealizacija jedne mogućnosti (čist mir, blagostanje, poštovanje, itd.) koja u ovom svetu kao takva, nažalost, ne postoji. Anksioznost je sastavni deo života, uzbuđenja se dižu i spuštaji, energija kruži u svim oblicima; neće nas svako prihvatiti, ali nas i neće svako mrzeti.
Primetite kako se u startu zatvarate prema npr. ideji o psihoterapiji, kao jednoj od mogućnosti za rad na sebi. Kao da Vam proces sam po sebi nije ni bitan, već vidite ono što će se dogoditi (“Izaći ću iz ordinacije i vratiti se u svet”). Iako Vaša konstatacija jeste tačna, da li ste stali i razmislili šta se sve može desiti u tih sat vremena dok ste tamo; šta se sve može desiti u Vama dok čitate knjigu, primenjujete ono što piše? To je eksperiment sa iskustvom, koje nam obogaćuje stavove i pomoću kojeg se razvijamo.
Srdačno, 
Ognjen Vukotić

)