asked 9 years ago

Postovani, imam sina od 8 godinA, i jedinac je. U poslednjih par dana poceo je da ima neke tikove (zmirkanje) ocima, odveli smo ga kod lekara opste prakse, koja je rekla da misli da ce proci i da ispiramo oci. Dala nam je uput za ocnog lekarA i rekla da ne obracamo paznju. Sada kada ga povremeno opomenemo on krece da vice da ne pricamo o tome, i da se baca.Kada nesto trazi i ne dozvolimo mu isto krene da vice ili kad kazemo da radi domaci on krece glupi domaci, glupa skola, glupo ovo ono i tako unedogled. Ocnog cemo posetiti iduce nedelje, ali me sada interesuje da li se radi o klasicnoj razmazenosti.

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 9 years ago

Poštovana,

Ma koliko zvučalo čudno, ali roditelji moraju poštovati i dečije granice. Sa druge strane, razumno je da ponekad morate svoje dete “naterati” da uradi nešto što možda i ne razume potpuno, ali je za njegovo dobro. Pa u toj igri razumevanja i teranja nastaje veoma dosta problema.

Stoga razmislite o tome da se malo povučete i pokušate da razumete vaše dete. Njegove potrebe su da se igra. Sada je u jeku svoje energije, ume da razume, ume da stvori, ume da se založi za sebe; postaje pravi mali čovek. Kako bi vas naterali da uradite nešto što vam deluje, da se izrazim “smorno”? Setite se kada ste bili dete, ali čak i ako ste bili drugačiji, poštujte njegovu različitost.

Rešenje može biti jednostavna dogovor sa detetom u kojem ga možete pustiti da vam da vaš uslov pod kojim će staviti kapi ili raditi domaći. Takođe, dajte mu adekvatnu nagradu kojom će napraviti ovu svoju obavezu zabavnom. Poenta je da od toga napravite zdravu naviku, te tako razmislite da se dogovorite sa njim da će dobiti igračku po želji ako nedelju dana bude sedeo u isto vreme bar sat vrmena i radio domaći ili da će stavljati kapi svaki dan ukoliko mu obećate da ćete otići na crtani u bioskop. Možete smisliti ogroman broj ideja, koje će naterati njegove male vijugice da se zainteresuju, investiraju i prilagode, a usput će ga i podsticati da razmišlja i da zauzme svoj stav i svoj uslov.

Valjalo bi napomenuti i to da se iz vašeg pitanja ne može videti ni vaš odnos sa detetom, kao ni vaš sin kroz neku drugu prizmu osim problematsku. Stoga razmislite da li ste možda previše fiksirani na problem (tikovi, razmaženost) da od njega ne možete da se distancirate i budete u odnosu sa detetom onako kako bi za njega bilo lekovito.

Srdačno,
Ognjen Vukotić