Imam sina 16 godina, neodogovoran za redovno pohadjanje skole, ne uci, uglavnom je ljut i nervozan, nije nervozan samo kada su izlasci u pitanju, inace je drustven i trenutno mu je drustvo najvaznije. Imamo otvorene razgovore, pricamo o svemu, nadam se, a na spomen da odemo kod psihologa, on to odbija i ljuti se na mene, odgovara da nije on bolestan. U skoli vrlo cesto ne pohadja nastavu, ne bezi sa casova, samo se ne probudi da ode, posto ja radim, komuniciramo telefonom. Kada izadje ne postuje dogovoreno vreme za povratak kuci. Na moje kritike kada napravi problem, place ali mi ne obecava da ce se popraviti samo cuti. Zabrinuta sam veoma. Zahvaljujem
Postovana,
U adolescenciji kljucno pitanje postaje pitanje granica. Mlad covek ispituje granice da bi otkrio dokle moze da ide.
Dva su nacina da vaš sin naidje na granice. Jedan je da mu granice postavite Vi a drugi je da mu granice postavi zivot.
Ako ste spremni da sa sinom udjete u pregovore oko granica i borbu za iste to zahteva dobro osmisljen sistem nagrada i kazni i vasu spremnost da budete relativno dosledni. Samo razgovor nije od pomoci.
U vezi ta tim vam moze zatrebati strucna pomoc a preporucujem i knjigu Najdzela Lata “Tinejdzeri – kako im postaviti granice”.
Ako se ne osecate sposobnim da sa sinom vodite borbu oko granice i izdravate njegovu ljutnju i ostale vidove manipulacije, onda vam ne preostaje drugo do da se nadate da ce sam naci svoj put i nacin da disciplinuje sebe onda kada to bude neophodno.
Srdacno,
Nikola