posto jako puno imam odradjenih terapija,zanima me vase misljenje…kroz terapije sam naucio da su psiholozi,psihijatri,terapeuti isto ljudi koji imaju pravo na los dan,na nervozu,ili bilo sta sto ne bi prilicilo…to je meni normalno zato sto opet ponavljam i oni su ljudi..moje pitanje Vama,da li terapeuti,psiholozi,psihijatri ne bi trebalo da ulaze u konflikt sa pacijentima,cak i onda kada ih pacijent ne razume,i da li se slazete sa mojom konstatacijom da su terapeuti ,psiholozi,psihijatri ljudi koji se ne razlikuju od prosecnoga coveka po pamecu,nego su bolje ovladali nekim zivotnim tehnikama i medicinski potkovani….hvala unapred na odgovoru
Poštovani,
Potpuno se slažem sa vama da su psihoteraputi ljudi kao i svi drugi, da imaju svoje vrline i mane, traume, frustracije, probleme.
Psihoterapeuti bi trebalo da sistemacki i kontinuirano rade na sebi tako što i sami idu na terapiju, superviziju i korz kontinuiranu edukaciju.
Što se konflikata tiče sve zavisi šta pod konfliktom podrazumevate. Psihoterapija je jedan težak posao i težak proces. U toku njega svašata se može dogoditi i nekada nije lako ni teraputu ni klijentu. Te teškoće nekada su deo terapijskog procesa i ako klijent i terapeut imaju snage da prevaladaju konflikt, njihov savez može postai još jači a proces može profitirati.
Načelno možemo reći da je odgovornost, kao i u svakom drugom odnosu podeljena. Klijent ima svoj deo odgovornosti za konflikt a teprapeut svoj. Vrlo je važno da teraput bude svestan svog dela odgovornosti i da u sebi nađe snage i podrške da ga prihvati i prizna. U principu isto važi i za klijenta.
S poštovanjem,
Nikola
pod konfliktom podrazumevam to sto se desilo izmedju mene i mog terapeuta.Naravno moja greska je bila u pitanju,jer sam snimao razgovor jednom izmedju nas dvoje,bez dopustenja terapeuta.Uradio sam to jer sam hteo da poboljsam moju terapiju,jer nekada zaboravljam stvari dosta,pa kada snimim onda se podsetim sta smo pricali,i bolje je ucinkovita.Ja sam se naravno izvinuo(barem 7 puta)na sta moj teraput nije reagovao nego ja isaso po svom-e.Sa obzirom da idem dugo na terapije kod istog terapeuta,i da imamo dobar odnos,mislim da je u pitanju los dan terapeuta.,sto je naravno razumljivo.Naucio sam nesto iz ove lekcije,svako ima pravo na los dan,pa i terapeut.Sve u svemu kroz terapije sam naucio dosta stvari,sto me je terapeut i pohvalio da sam dosta napredovao..Samo imam osecaj da u poslednje vreme terapije imaju manju ucinkovitost..moje pitanje Vama da se nadovezem na ovo izlaganje ako nije problem,o cemu u poslednje vreme razgovaram sa svojim terapeutom..sta je sreca,i da li verujete da svako ko uporno tezi ka svom cilju ,mora da ga ostvari kad tad,jer svedok sam kod mnogih ljudi koji su godinama bili uporni a nisu ostvarili svoj cilj..Hvala unapred na odgovoru..