Imam problem recimo u poslednjih godinu dana, mozda i vise, jednostavno me nista ne cini srecnom, nista mi ne drzi dugo paznju i kao da sam izgubila interesovanje za sve. Odlucim da uradim nesto i na pola stanem. Faks koji sam upisala da kazem iz ljubavi nikako da dovrsim, stala sam na 3 godini i vucem ispite, nemam volju da učim uopšte. Večito me je strah šta će ko da mi kaže, kako ću nešto da uradim, i uvek se zbunim, blokiram kad neko nepoznat priča samnom. I na ispitima čista blokada i kad učim. Nesigurna sam totalno u sebe i ne znam šta da radim. Kao da sam umorna od svega. Treba mi promena, to znam ali jednostavno već dve godine ne mogu da se pomerim s jedne tačke. Šta da učinim da se trgnem iz ovog mrtvila.
Poštovana,
“Spoznaj samoga sebe!”, pisalo je iznad vrata Delfskog proročišta u koje su stari grci odlazili da saznaju zašto im se u životu događa baš ono što im se događa. Od tada do danas po tom i mnogim drugim pitanjima duše stvari se nisu mnogo promenile. U vama se nalaze skrivena osećanja i uverenja a u vašoj prošlosti i sadašnjosti se nalaze događaji i iskustva u kojima su se ta uverenja i osećanja kreirala. Upravo tu leže uzroci radi kojih birate da budete u vašem “mrtvilu” i iz kojih ne dozvoljavate sebi da budete srećni. Kada kažem “birate” i “ne dozvoljavate”, ne žalim da je to nešto što Vi radite svesno i namerno, već da je to rezultat vaših intimnih unutrašnjih procesa.
Na pitanje kako da u svoj život povratite osećaj smisla i sreće i kako da nastavite da završavate velike važne poslove nije moguće odgovoriti nekevim receptom. Potrebno je da razvijate kulturu gledanja u sebe i razumavanja sebe, izražavanja vaših unutrašnjih intimnih sadržaja. Meditiraje o tome šta je vaš strah od autoriteta, kada se pojavio, da li on znači da duboko u sebi osećate da niste dovoljno vrednim, u tom slučaju ko vam je to uskratio poruku da ste dovoljno vredni od vaših bližnjih. Meditirajte o tome šta je ono čega se plašite da će vaši profesori videti, otkriti kod vas, koje vaše osobine, da li ih vi zaista imate, ako ih otkriju šta će pomisliti o vama i na noji način je to opasno, da lu u vama provocira strah da će te biti odbačeni na primer, ili da će te biti zanemareni ili da će te na taj način izneveriti nekog bitnog, možda vašeg oca na primer.
Kada je u pitanju osećaj da niste srećni, razmislite sa čim je on povezan. Da li nemate prava da budete srećni pošto niste završili faukultet, a drugi to od vas očekuju? Da li time zapravo kažnjavate sebe? Kako mislite da bi vaš život trebalo da izgleda da budete srećni? Šta je ono što vas je do sada najviše činilo srećnim? Da li je vaša majka srećna i zadovolja svojim životom? Da li je za vas u redu biti srećan u tim i tim okolnostima…
Možete voditi dnevnik, pisati ili crtai da bi ste podržali ovaj proces samospoznaje. Možete čitati knjige ili romane koji se bave procesima i pitanjima duše da bi ste našli inspiraciju. Najzad ovakav proces sebi možete priuštiti kroz psihoterapiju. Kada dovoljnu uznapredujete u procesu poznavanja, razumavanja i osluškivanja sebe, dada dovoljno posložite svoju prošlost i suočite se sa osećanjima koja leže u vama, vaše stanje će se promeniti. Sve to nije ni brzo ni jednostvno, ali život bez samospoznaje baš i nema mnogo smisla i verujem da je to jedini praavi put.
S poštovanjem, Nikola