Vec 15godina nesmem da izadjem iz kuce sama. Sad to radim s najvecom mukom i sa muzem od kog imam stvarno veliku podrsku. Ja od svoje 16 godine pijem phenobarbiton sad vec 17 godina nemam tih problema ali se ovo javilo, Kad odem kod psihijatra oni mi dodaju neke lekove od kojih nemam poboljsanja i kazu mi da sama moram sa tim da se izborim. uzasno je to kad si zarobljenik u kuci i tu je sve u redu ali izlazak je prava trauma. Do sad nisam bila kod psihologa a nisu me ni slali, neznam sta da radim. Unapred veoma zahvalna.
Poštovana,
Izvinite što ste dugo čekali na naš odgovor.
Čitajući vaš post privukla mi je pažnju činjenica da 15 godina čekate. Vaš naslov, predugo se plašim takođe slikovito izražava vaše dugo, dugo čekanje. Dugo čekanje i, dozvolite mi tu ocenu, pasivan odnos prema lečenju, teškoćama, ličnom rastu i razvoju, moža i samom životu meni jako liče na sam vaš simptom, na teškoću da izađete iz kuće. Možda, dakle, srž vašeg problema nije izlaženje iz kuće, već izlaženje u svakom smislu, pokret ka spolja, posezanje, otvaranje svetu i životu.
U tom svetlu drago mi je što ste svoj mali iskorak napravili izloživiši se na našem forumu. Pitnje na koje samo Vi sada možete odgovoriti je da li želite da se izlažete dalje, da li želite da napravite i neki sledeći korak ka životu, možda ka psihoteriji ili procesu samospoznaje neke druge vrste, ili je za vas u redu da živite u čekanju.
S poštovanjem,
Nikola