Zdravo!
Evo baš često postavljam sebi pitanje pa da li sam ja toliko grozna osoba kad apsolutno niko ne voli da se druži sa mnom, da li sam ja toliko hladna i loša inače zbog čega bi me drugi izbegavali? Ne baš mali broj ljudi mi je rekao da nisam nikakav prijatelj, pa pokušavam da saznam zašto, kako je moguće da sam toliko odbojna, kako je moguće da sam toliki mrgud, kako kažu? Ili je bolje da se zapitam kada sam postala takva i zašto? Ne vidim svoje ponašanje prema drugima i ne vodim računa šta ponekad pričam, i ne znam zašto ali ponekad imam potrebu da namerno povredim druge. Evo skoro sam se posvađala sa drugom i rekla mu odvratne stvari, sad on uopšte ne komunicira sa mnom, krivo mi je zbog toga jer sam svesna da sam pogrešila, kajem se, nedostaje mi, ali ne želim da mu to kažem, ne želim da se izvinim, znam da samo radim protiv sebe i da će mi samo biti gore ali eto. Što je najgora stvar nije on jedini, pa nemam nijednu pravu drugaricu, druga više! I ja znam da nije u redu što sam ovakva i znam da treba da se promenim ali ne ide mi. Stvarno ne znam šta uraditi? Kako da idem protiv sebe?
Hvala.
Poštovana,
Svesnost jeste prvi korak u menjanju naših šema.
Da bismo svoje šeme izmenili, potrebno je pre svega da se zapitamo kako su nastale i koji je njihov smisao u našem životu. Volja i želja za promenom nisu ni od kakve pomoći ako pre svega ne prihvatimo sebe kao osobu koja je takva, uvidimo naše akcije i budemo ih svesni. Potom, onoliko koliko mislimo da možemo, postepeno i polako menjamo naša ponašanja.
Za početak se možete zapitati šta je to što vas sprečava da iskreno kažete vašem prijatelju kako se osećate. Šta je to što vas sprečava da prihvatite svoju odgovnornost i krivicu u tom konfliktu? Da li odgovornost i krivica za vas zaista nose tako veliki teret da je lakše odbaciti prijatelja nego ih nositi? Odakle vam je takvo iskustvo poznato?
Ljudi najčešće odgovaraju na ono kako se mi postavimo prema njima, stoga promena u odnosima često znači sagledavanje pre svega sebe i davanje sve od sebe da se izmedju nas i drugih ostvari iskren odnos, pun razumevanja i poštovanja. Kada prihvatimo druge u svim njihovim različitostima, to je ono na šta treba da se ponosimo.
Srdačno,
Ognjen Vukotić