Dobar dan,
Imam 15 godina, jako sam dobra (vecina njih too misli) i svima pomazem. Medjutim, sa drugaicom sam se posvadjala, jer je napravila neki profil i ja sam se dop sa tim nekim decakom, a ustvari je to ona bila. Moj tata je to saznao i rekao da nisam trebala da se dopisujem sa nekim koga nepoznajem. Ali sve se to dobro zavrsilo na kraju, jer sam se sa drugaricom pomirila, a razgovori sa tatom o tome se zavrsio smehom. E sada, vracala sam se iz skole sa dva drugara i sreo nas je jedan nas drug, koji zna da vozi, i povezao nas je ni 100m i ostavio nas blizu kuca. ZNAM DA NISAM TREBALA SESTI U KOLA BEZ OBZIRA DA JE I 100m u pitanju! Ne znam zaista sta mi je bilo, pa sam sela. Komsija je video da smo nas troje izasli iz kola i rekao je danas mom tati (a to je bilo pre nedelju dana) i tata se iznervirao bas bas…polako mislim da gubim poverenje roditelja, a ZAISTA nisam takva! ne znam sta da radim, kako zapravo da im objasnim sta se desava sa mnom? Mozda je to taj pubertet ili sta vec, ali zaista ne dozvoljavam da drustvo utice na mene…Molimm Vas pomozite mi!!!
Hvala unapred!
Zdravo!
Ti rasteš i time rastu i mogućnosti izbora koje možeš da napraviš, raznovrsnost situacija u kojima možeš da se zatekneš, raste sloboda i raste odgovornost. Roditelji će prirodno svim tim stvarima biti uplašeni i pokušavaće da zadrže kontrolu nad tobom i tvojim životom kako bi te zaštitili i možda će u tome njihovi strahovi biti veliki i možda će preterivati.
Elem ne postoji ništa specijalno što ti možeš da učiniš da bi im pomogla osim da čuvaš sebe i da paziš da se zaista ne uvališ u neku veliku nevolju. Njihovi strahovi i strepnje su deo njihovih roditeljskih uloga, to im sleduje i u vezi sa tim im ti ne možeš pomoći.
Imaj na umu da će sve to jednom da prođe i da ćeš se na kraju osamostaliti i sama odlučivati o sebi.
Želim ti pono sreće, Nikola
Hvala Vam puno, da li ja sad moram smatrati kao da sam izgubila poverenje roditelja ili je to kroz sta prolazim normalan period?
Verujem da ti njihovo poverenje puno znači. Ti ćeš ga međutim graditi i potrđivati svojim životom, svojom borbom za svoju budućnost kroz školovanje, rad na sebi, upoznavanje sebe…
Znaj da šta god da ti se dogodi, roditelji će ti dati novu šansu. Ako su trenutno tvrdi to je samo posledica straha za tebe. Ko što već rekoh, u vezi sa tim im ne možeš pomoći. Vodi računa o sebi i na kraju će oni biti ponosni tobom i ti ćeš imato svoju autonomiju.
Nikola