Postovani,
Upoznao sam devojku sklopom cudnih okolnosti u martu prosle godine, i sto.kazu odmah smo se skontali jedno u drugom smo videli nase drugo ja. E sada oboje smo izasli iz dugih veza od 7 godina, samo sam ja odmah bio nacisto da zelim drugu devojku posto sam imao jako losu vezu prethodnu, ali ona je izasla iz veze zato sto ju je decko prevario i morala je da ode od njega, znao sam za to ali sam se vodio vise svojim misljenjem o tome da zelim a nisam video da.ona nije spremna…iako je tvrdila da nece nista sa buvsim i sve je bilo super dok jedbom nije pocela da me gura i kaze ne prihvata me kao nekog ozbiljnog a kaze da oseca da zeli sa mnom ali kaze ne moze, tera sebe da bude sa mnom a.nesto joj ne da. I tako smo zaglavljeni vec 9 meseci, al ona nije skroz ni prekinula odnos sa bivsim, tek po.malo sada to pocinje ali jako sporo i nesigurno. Jos pored toga zivimo.u drugim gradovima i ona moj grad ne voli zbog nekih porodicnih problema koji je asociraju za to mesto. Ukratko je to to, a moje pitanje da li moze psihoterapija da joj pomogne, posto ona i kada zeli da ode od mene ne odlazi, ali ne moze ni napred. Hvala puno.
Zdravo.. Pa da je valjalo ona bi bila sa njiem a nebi tebe uzela.. sta je to cas hoce cas nece te vruce te hladno ti si znaci rame za plakanje kad ponovo zagusti sa tim bivsem koji izgleda ce opet da joj bude momak. Hmm…Sta je taj njen bivsi toliko lose uradio pa je ona tu vezu prekinula i sad kao opet hoce da se vrati? Jer si je to pitao? Ne zna ona sta hoce tako izgleda stvar .. ti nemoj biti 2 kolce na autu nego kazi joj lepo odluci se.. povuci se ako treba i ako je to sad tesko da se shvati. A to sto zivi te u drugim gradovima jos jedna prepreka i ja sam zivela 1000 km odaljeno od decka znas kako me vuko te hoce te nece a ja uporno da krene samnom da bude samnom i sad sam u bas losoj situaciji nije ni bio spreman ja rekoh jeste brak hoce ali on i ne zna sta znaci brak i deliti sve zajedno. Zelim ti puno srece i da mozda ce psihoterapeut ti reci nesto pametnije od mene. Pozdrav tebi.
Poštovani,
Svako ima svoje drugačije mehanizme življenja. Nekome treba da prođe dosta vremena za žaljenje, drugi pak jako brzo odluče da mogu dalje. Stvar je komplesknih procesa, nesvesnih, duboko unutar nas.
Sedam godina nije kratko vreme, i za tih sedam godina stvoreni su razni zajednički snovi, stvorena je neka zamišljena budućnost, spoj duša. Normalno je da tome može doći kraj u nekom trenutku, ako duše odluče da krenu drugim putevima, ali i tada potrebno je vreme za žalovanje i odricanje jednog života (u psihoterapiji to često nazivamo [i]integracijom[/i]) kako bi stvorili prostor za nova iskustva i nove ljubavi.
Na žalost, moderno društvo ne voli samoću jer je ona najbolji odraz naše slabosti; lupa naših mana. Samoća je teška, ali blagodarna, jer nas najbolje upoznaje sa nama samima. Međutim, mi sebi samoću jako retko dozoljavamo i iz jedne veze upadamo u drugu. Naravno, postoji mogućnost, u tom jurenju i pronađemo osobu koja će nas razumeti maksimalno i pomoći nam u “bivanju” sa samim sobom. Ali to je zaista zlatna retkost, u kojoj ta osoba mora dobro već poznavati sebe.
Teško je reći šta je najbolje učiniti u trenucima kada se shvati da stara ljubav nije prežaljena, a u novu se već duboko uđe. Pažnja je i tamo i ovde, sigurnost je i tamo i ovde, ljubav je i tamo i ovde. A takvu nesigurnu dualnost ljubav ne trpi. Stoga razmislite šta je ono što biste vi mogli da učinite kako biste tu zaštitili sebe?
Psihoterapija, bi možda bila korisna, ali zaista bi morala da bude to njena odluka. Te tako, nema preteranog smisla savetovati da ili ne. Razmislite kako ste vi u ovome i da li bi vama psihoterapija bila od pomoći da prihvatite njenu dualnost, stvarajući joj prostor da prežali prethodnu vezu ili da pronađete snagu da izađete iz tog ciklusa koji možda vama ne pripada.
Srdačno,
Ognjen Vukotić