Pomoc 2018-02-08T21:38:22+00:00
asked 6 years ago

Imam 18 godina i zadnjih nekoliko meseci se osecam bas lose. Ima trenutaka kad se oraspolozim, ali vecinu vremena sam pasivna, razmisljam kako je zivot besmislen, osecam se nekako prazno kao robot… Izvrsavam obaveze koje mi se postavljaju, a ono slobodno vreme nemam da ispunim necim posebnim. U jednom trenutku osecam snaznu potrebu za drugim ljudima, a onda kada se vidim sa njima shvatim kako me njihove price uopste ne interesuju, i onda se samo pretvaram da ih slusam, dodjem kuci i pomislim kako je povezivanje sa ljudima i uopste druzenje jedna velika iluzija, i da smo ceo zivot sustinski sami. Cesto primetim kako krivim sebe za nesto sto se mene direktno ne tice i nije u mojoj moci da promenim kao na primer kada vidim ljude da prose, da bacaju smece po ulici… Neke stvari na koje vecina ne obraca paznju. Zelela bih da svet izgleda savrseno, znam da je to nemoguce ali jednostavno ne mogu da prestanem da ignorisem sve te lose stvari oko sebe i da glumim neku stabilnost i nedodirljivost kad to nije tako. Uvek prevladaju te crne misli i ucine da skroz potonem…

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 6 years ago

Zdravo,

Moguće je da si sada na jednoj životnoj raskrsnici ili prekretnici, s obzirom i koliko imas godina. Kada završimo srednju skolu ili smo pred završetak obicno se pitamo kuda I kako dalje. Period adolescencije i puberteta jeste nestabilan i promenljiv, cesto razmišljamo o stvarima na koje ne možemo da utičemo, kao i o smislu i prolaznosti života. Mislim da bi pomoglo kada bi sa nekim bliskim starijim, ili sa psihologom ili terapeutom, porazgovarala na teme koje te brinu i zaokupljaju, naročito vezano za misli koje si pomenula. Naše misli utiču na naše psihofizičko stanje i zdravlje pa bi mogli da povedemo računa o tome na koji način razmišljamo o sebi i životu.

U tvojim godinama još uvek ne znamo ko smo, šta želimo, gde da krenemo i čemu da se posvetimo pa možemo da budemo i nestabilni, malodušni I da osećamo da tonemo. Ipak iz tih situacija možemo da naučimo više o sebi, da se upoznamo koliko god cudno da to zvuci, i možda dobijemo drugačiji osećaj I doživljaj identiteta.

Odnosi sa ljudima su uvek kompleksni i složeni, mi smo društvena bića I uvek imamo potrebu za drugima, možemo da istražujemo šta nam prija u kontaktu a šta ne i preduzmemo neki korak u tom pravcu. Nekada nam prija da se osamimo a nekada da budemo sa drugima, taj ritam povezivanja i razdvajanja je jako bitan i možemo da pokušamo da ga prepoznamo u sebi, kada nam je i šta potrebno. Srećno

Pozdrav,
Bojana

)