asked 8 years ago

Poštovani,

Moj brat je zavisnik od interneta. Ni sam nije svestan toga. “Problem” je sto je po ceo dan na internetu, na youtube-u slusa tedx, čita mondo, na google-u pretrazuje razne stvari, i gluposti tipa kako smo nastali, zašto smo ovde itd, šta god mu padne na pamet; apsolvent je i treći put je četvrta godina, za dve godine dao je jedan ispit. Ne uči, ne izlazi sa društvom (retko kad izađe), ne radi, ne bavi se sportom, ničim se ne bavi. Jedino šta radi je čitanje vesti na internetu. Ima devojku doduše, ali bolje da nema, nesigurna je, dozvoljava mu sve kao malom detetu samo kako bi se osetila voljenom od strane njega, to što je destruktivan nju ni da prodrma, ne, dozvoljava sve, kao detetu. Vidim po njemu da nije zaljubljen, da nije srećan, i par puta mi je i rekao to. Mama i ja želimo da bude srećan, ispunjen, znamo za njegove ambicije (doktorske studije, Australija, predivna devojka…). Roditelji su očajni. Ne znaju ni sami šta da rade. Prete da će morati da nađe posao, ali sa gimnazijom bi našao neki posao i ne bi bio zadovoljan, ne bi bio srećan. Učim pored njega kako bi i on učio, isključim internet(tad postane agresivan, manipuliše samnom, laže da neće ulaziti na net ako upalim ali naravno da uđe itd.), i tako je uspeo da položi jedan ispit. Problem je što traži da stekne znanje za jedan dan, misli da je “genije” pa da nauči ispit za par dana, a kad ne nauči onda ponavlja kako je glup. I tako u krug. Iz roka u rok. Ne znam ni sama više koji rok. Privatne časove neće. Kaže išao je i nije mu pomoglo. Nervira me kod njega što hoće sve da dobije odmah, sve treba da zna već. Ne trudi se ni oko čega. Da njemu bude lepo. Mama će uraditi, ili ja. Devojka sve dopušta i radi po njegovoj volji. Internet je tu za svo nepotrebno znanje. Nije uložio trud dve godine, ni mozak upotrebio. Samo kuka, žali se. Negativan je. Pre dve godine i do tada bio je najbolji brat, sjajan đak, ambiciozan, srećan, društven… Trudim se da se oseti korisno, pitam ga ponekad da mi pomogne oko faksa, bude zadovoljan, ali to kratko traje. Dođu njegovi ispiti, ne uči, kad ga pitamo za ispite ili kako uči on ode kod devojke, pola vremena provede kod nje. Pričamo i pričamo, porodično, u krug, i kao da na jedno uvo uđe na drugo izađe… Pokušamo da pomognemo, ja svojim primerom, roditelji razgovorom, nagradama kad diplomira, ali uzaludno, opet ode kod devojke, i nastavi po starom… Očajni smo… Ne znamo šta da radimo. Želim da bude srećan. I ne mogu da čekam da mu klikne, ko zna koliko vremena će da prođe, i proće mu mladost. Ima 24 godine.
Hvala

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 8 years ago

P.S. svaki dan je ludnica u stanu. Non stop se priča ili o njegovim ispitima, diplomi, ili o njegovim “problemima”, “razmišljanjima” da je nepodnošljivo postalo biti u stanu sa njima… Bukvalno. Toliko negativnosti nije prijatno slušati već dve godine… I iscrpljuje, jer se trudim nekako da pomognem,i pogađa me situacija, a opet gledam kako sebi uništavam raspoloženje, nekad izgubim volju za rad, uživanje, život, slušajući sve te žalopojke, i ulažući napor da mu se pomogne… i pitam se dokle, i da li se jednostavno isključim iz cele situacije i gledal sebe i svoj život… ponekad mi deluje sebično, ali ponekad neophodno…

Psihoterapeut Team Staff answered 8 years ago

Poštovana,

Na žalost, mi ne možemo uticati na životno vreme i organizaciju drugih, više od onoga što nam oni dopuštaju. Zato razmislite da čujete i bratovljevu stranu priče, onako kako on sve to vidi. Razumem vašu zabrinutost, ali možda je to što sada radi samo nešto što trenutno njemu prija.

Razmislite o tome da on nema potrebu da se obraća za pomoć i da je možda za njega sada prokrastinacija, samo stvaranje prostora za neki novi životni projekat.

Sa druge strane, razmislite i o tome da je prevelik fokus na njegov “problem” upravo ono što u njemu stvara bunt. Socijalno psihološka istraživanja su pokazala da su ljudi skloniji rađenju zabranjeih aktivnosti, što imaju više osećaj da im tom zabranom lišavamo pravo na slobodu. Razmislite da li je možda način da on uvidi svoju prokrastinaciju kao neplodnu, to da ga jednostavno pustite da sam uvidi; bez mešanja njegovih mana, vrlina, devojke, interneta, itd.

Srdačno,
Ognjen Vukotić