Pozdrav

Molim Vas da mi kazete je li normalno da se djevojka od 23 godine zaljubi u muskarca od 46 godina koji je ozenjen i ima djecu . Naravno , nisam se upustila u nista vise s njim jer ne bih mogla to dopustit , dovoljno je sto sam se zaljubila . Jednostavno trazila sam nekog s kim cu zadovoljiti svoje emocionalne potrebe , a ne da me gleda samo radi ispunjavanje fizickog nagona , zelja i sl. nekog ko ce me gledati sa paznjom,ttoplinom , emocijom , njeznoscu , ko ce me saslusat , shvatat , razumjeti , s kim cu moci da pricam o svemu i gle sudbine posalje mi covjeka ozenjenog koji je stariji 23 godine od mene . Sebi sam u glavi podcrtala da nikada ali ama bas nikad necu biti fizicki intimna jer to nema smisla , on se meni posvetit ne moze ali barem mogu pronaci bijeg od svega u njemu kao sto je i on nasao u meni jer kako kaze izmedju njega i njegove supruge odavno je svaka vrsta hemije zamrla i brak odrzavaju zbog djece sto su isuvise mlada i oba roditelja su im potrebna . Ne znam da li je ovo rezultat mog razocarenja u mladice mojih godina i malo starije koji su uvijek jedino vidjeli me da prvom prilikom odvedu u krevet i to je to , ja kao ja sam bila nebitna . Mnogi koji budu ovo citali , osudit ce me , gdle mlada djevojka zaljubila se u starijeg muskarca , ali da li je ono ipak da ljubav ne zna za godine i srodnu dusu pronadjes u osobi za koju se najmanje nadas . Naravno svojim bliznjima ne smijem ni spomenuti ovo , odrekli bi me se za svagda , evo vec nekoliko dana razbijam glavu da li sad ovo mene cini losim covjekom , sto svoje emocionalne potrebe zadovoljavam sa ozenjenim covjekom , i njegovi izlivi njeznosti ispunjavaju me , njegove lijepe rijeci , njegov pogled .