Imam 16 godina,3. sam razred srednje skole i nikada ne bih mogla pomislitii da ce mi se ovo dogoditi. Naime,vec trecu godinu zaljubljena sam u ozenjenog covjeka, koji je 16 godina stariji od mene. I ne samo da sam zaljubljena,vec ga stvarno volim. Mislila sam da ce me proci ubrzo,kao i sve do sada,al vec trecu godinu ne prolazi..samo ga sve vise volim. Naravno,on ne zna sto osjecam prema njemu. Cesto se srecemo i tako mi je tesko proci kraj njega,jer me toliko boli.. Kada ga vidim,u isto vrijeme sam presretna,ali i tuzna,jer znam da je ova moja ljubav uzalud. Sada imam i momka i mislila sam da cu uz njega zaboraviti na tog zabranjenog covjeka,ali stvarno ne ide..Cesto nocu prolijem more suza jer znam da nikada necu biti s njim i najvise me boli to sto ga toliko volim,stvarno previse,a on to nikada nece saznati,ne smije.. Dosta puta sam razmisljala o tome da mu priznam sve,da bi mi mozda bilo lakse,jer ja ovako ludim..ali onda shvatim da bi samo bilo gore. Ja njega volim previse..vise od zivota.. i ne znam sta da radim. Mislim da cu poludit. Mozda cete ovo shvatiti kao salu ili prolaznu fazu,s obzirom na moje godine,ali za mene je ovo prevelik problem..i ne znam kako ga rijesiti.
Zanima me vase misljenje i molim vas da mi odgovorite.
Unaprijed hvala.
Zdravo,
Neuzvraćena ljubav može biti jako bolna i razočaravajuća, te stoga ono što osećaš je sasvim normalno. Koliko i bolna, ljubav može biti i prelepa ukoliko je delimo sa osobom sa kojom osećamo “konekciju”, tu malenu iskru strasti koja ima potencijal da se razbukta u neugasivi plamen. Medjutim, istina je, da je i u toj prevelikoj, nazovi lepoj ljubavi, bol sastavni deo. Stoga ljubav, a pogotovo neuzvraćena, može i mora da boli.
Na žalost, nekim ljubavima nema mesta na ovom svetu. Da li je to zato što su previše za nas u ovom trenutku ili zbog nečeg drugog, to ostavljamo kao veliko filozofsko pitanje. Ali koliko god one bile “zabranjene”, one su i dalje deo onoga ko voli. Razmisli o tome. Imaš jedan deo sebe koji neopisivo voli. Razmisli o tome da neguješ taj deo, a ne sebe da grdiš. Ljubav može proisticati i iznutra.
Kao što si i sama rekla, izmedju vas se ne može ništa dogoditi. Ali dozvoli sebi da misliš da ćeš u jednom trenutku života, negde, pronaći jednu takvu osobu kao što je on. Dozvoli sebi da ovo posmatraš kao jednu lepu smernicu.
Na kraju, ljubav nekada može nastati kao naše projekcije, identifikacije, maštanja, ideali. Pitanje je, koje će te pratiti kroz čitav život, je koliko ja zapravo znam tu osobu? Šta ja kod njega volim? Da li je ovo zaljubljenost ili samo maštanje? Pogledaj šta sve voliš kod njega i pokušaj te osobine da pronadješ u onome što imaš, na primer, svom sadašnjem dečku. Jer je jako važno da u životu cenimo ono što imamo, a ne da plačemo za onime što nemamo.
Srdačno,
Ognjen Vukotić
Hvala vam na odgovoru,a što mislite što bi se dogodilo kad bi mu priznala sve?
Dosta puta sam razmišljala o tome,ali me strah..
Zdravo,
Dozvoliti sebi da iskažemo ono što držimo u sebi je verovatno najvrednija osobina koju jedna osoba kod sebe može da izgradi. Biti realan i ne bojati se reći ono što nas potiskuje i boli, jeste lek za zdrave odnose.
Rekao bih ti da ti najbolje znaš koliko će to biti prijatna vest za čuti, koliko će to izazvati neke probeleme ili ne, jer ja to stvarno ne znam. Ali isto tako bih te podržao da mnogo ni ne obraćaš pažnju na to “šta može da bude ako…”. Ako imaš potrebu, ispuni je, tako što ćeš svoje emocije otvoreno izgovoriti. On je stariji, verujem da će imati razumevanja i da čak može da se dogodi da ti da neki lep savet, koji će ti obogatiti životno iskustvo.
Srdačno,
Ognjen Vukotić