asked 11 years ago

Postovani, naime imam 17 godina i cesto patim od osecaja praznine.
Ne znam ni sam uzrok ovome ma koliko god pokusavao da ga pronadjem.
Taj osecaj me prati cak i kada sam u drustvu. Ovaj osecaj se javlja cesto uvece preko dana ga nema, oko 18,19h i oko 21h 22h. Da li postoji neki psiholoski uzrok ovoga, na koji nacin bi moglo nestati, postaje neizdrzivo zato sto nemam volje nizasta, sve sto bih tad mogao raditi jeste sedeo i buljio u kompjuter ne mogu cak ni uciti…bio bih vam veoma zahvalan kada biste mi odgovorili, inace ovaj osecaj je pristuan veoma dugi vremenski period mozda oko dve godine…

3 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Bilo bi veoma lepo kada bi bili u mogucnosti da mi odgovorite na pitanje. Unapred hvala.

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Pozdrav,

Na osnovu ovoga što si napisao ne znam zapravo ništa o tebi ni o tvojoj životnoj situaciji u kojoj si. Dakle odgovoriću ovako uopšteno. Osećaj praznine je mesto koje ume da zastraši a zapravo kada se dovoljno duboko zagledamo i ostanemo na tom mestu dovoljno dugo, još ako u tome izaberemo podršku psihoterapeuta, možemo mnogo toga da otkrijemo. Možemo da otkrijemo ta za nas ta praznina znači, kuda nas to vodi, od čega nas čuva, šta je ispod nje.. I kada to ugledamo od praznine dobijemo neverovatno bogatstvo imaterijal za rad na sebi. Moguće da si u depresivnom stanju, možda je i nešto drugo u pitanju da ne nagađam ovak. Porazgovaraj sa roditeljima, idi do školskog psihologa, tu ćeš najpre naići na razmevanje i pomoć. Ukoliko imaš još pitanja sa više informacija tu smo Pozdrav

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Mnogo vam hvala na odgovoru! Pokusacu sa psihologom da popricam, inace ne volim da se otvaram ljudima o takvim stvarima ili misle da sam lud ili me ne shvataju ozbiljno. Nikada nisam drugim ljudima pokazivao da se osecam prazno i lose, uvek budem normalan ne upustam se u taj osecaj, vec samo stoji tu gde jeste, ignorisem ga. Zivotna situacija mi nije bas sjajna, mnogo losih stvari mi se izdesavalo, mada sam se izborio i pomirio sa dosta toga sto mi se desilo.
Cak to stanje mogu da nazovem i depresivnim zato sto sam u tom period veoma podlozan negativnim mislima. Depresivnost i taj osecaj praznine jednostavno ignorisem i pokusavam da nadjem razlog zbog cega je nastao ali mi ne ide, pa se bacim na slusanje muzike i ignorisanje svega toga. Hvala u svakom slucaju!