asked 12 years ago

I mene takođe interesuje odgovor na ovo pitanje:
možete li mi reći nešto o uvaženoj predrasudi da su psihički problemi i poremećaji nešto što psihoterapeute mimoilazi. Nama običnim ljudima deluje kao da su poremećaji rezervisani za nas koji nismo terapeuti i psiholozi.
Ja bih još dodala da ne mislim na samo rad na sebi kada je sve ok pa poboljšavaju kvalitet života, već zapravo pre ili u toku svog rada kao psihoterapeuti da li ste nailazili na prave probleme tipa anksioznosti, depresije i sl. koje ste rešavali?

5 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Poštovana,

Na prvi deo vašeg pitanja odgovorio sam u prethodnom postu.

Dodao bih da teraputi naravno takođe prolaze korz depresivne epizode, tešku anksioznost i tome slično. Svakako ima terapeuta koji su u svom životu prošli korz teške krize i onih kojima je psihoterapija pomogla u prevazilaženju istih. Ova okolnost terapeutima daje osobitu podršku u redu. Borba sa ozbiljnim ličnim problemima neretko je deo puta koji nekoga dovede na psihoterijsku edukaciju, deo uloge terapeuta, deo životne misije da tako kažem.

S poštovanjem, Nikola

Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Ne razumem poslednju rečenicu

Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Ovo ne razumem najbolje ako možete pojasnite

Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Ova okolnost terapeutima daje osobitu podršku u redu. Borba sa ozbiljnim ličnim problemima neretko je deo puta koji nekoga dovede na psihoterijsku edukaciju, deo uloge terapeuta, deo životne misije da tako kažem

Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Kada iskustveno poznajemo neka stanja duše (kao što je recimo depresija) i kada smo našli načina da ih prevazilazimo u sopstvenom životu, to je podrška za rad sa tom vrstom problema kod drugih. Lična iskustva korz koja terapeut prolazi u svom životu, njegove patnje, teškoće zastoji, dobijau tako poseban smisao korz njegov rad. Na primer ako sam sam prošao kroz ozbiljnu, dugogodišnju depresiju ili zavisnost to će imati posebnu vrednost i dobiti svoj kranji smisao u mom radu sa depresivnim ili zavisnim klijentima. Ono što je bilo zastoj tako postaje unutrašnje bogatsvo (deo misije pomaganja drugima, deo uloge terapeuta.

Klijenti s teškim zastojima u funkcionisanju potiču kod teraputa njegov strah, nezivasnost, bol i navode ga da se iznova suočava sa svim tim stanjima i osećanjima kod sebe. Ova dinamika često je deo ozbiljnog terapijskog procesa (u literaturi recimo poznat kao rad na projekivnoj identifikaciji).

Nikola