Poštovani, Moj problem je što se konstanto osjećam nezadovoljno,to je zbog toga što se stalno upoređujem sa drugim ljudima i uvijek mislim da su drugi bolji i da vode zanimljiviji život.Ovaj problem imam godinama,još od osnovne škole,kada je moja najbolja drugarica bila najbolji đak u razredu,zbog toga sam se uvijek osjećala kao njena sjena,kao da sam dosta gluplja od nje.Sad kad sam starija trudim se da razmišljam pozitivno o sebi ali ipak često osjećam neki nemir.Imam divnog momka i srećna sam sa njim ali mislim da moja drugarica ima ljepšu vezu od mene i tako za sve u životu.Isto tako uvijek se osjećam kao da nešto propuštam,npr.ako su drugarice otišle bez mene u grad,ja se osjećam neki nemir što ja nisam sa njima,kao da imam osjećaj da ću nešto propusitit,da će se one provesti kao nikad,a da ja neću biti dio toga.Imate li neki savjet za mene?