asked 10 years ago Poštovani, javljam Vam se u nadi da ćete mi barem malo pomoći 🙂 Osoba sam koja je uvijek bila drugačija od drugih i koja nikada nije voljela stereotipe i klišeje. Samim time, nikada me nitko nije shvaćao (osim moje majke). Imala sam lijepo djetinjstvo ali kada se radilo o dečkima, uvijek sam bila odbacivana i tretirana kao smeće, što je rezultiralo bijesom, ljutnjom i ogromnim nezadovoljstvom. Ne vjerujem u ljubav,u veze i brak i smatram da sve to jednostavno nema poantu. Nemam ni jednog pravog prijatelja, što svojom krivnjom što krivnjom drugih ljudi. Imala sam prijateljicu koja me bolesno kontrolirala, druga je pak bila sebična i zaokupljena sobom a treća je mislila da je bolja od svih. I to je puklo jer jednostavno nisam mogla trpiti neke stvari. Ljudi me ne razumiju jer imam drugačije mišljenje od 99,9% ljudi. Ne zanimaju me djeca, brak, veze. Ne samo zato što sam bila povrijeđena već zato što moj mozak ne funkcionira na taj način. Također sam aseksualna. Naravno, to ni ne smijem spomenuti bez da ne dobijem pogled tipa – ti nisi normalna i promijenit ćeš mišljenje kada naiđe “onaj pravi”. U tome je stvar. Meni su to glupi klišeji i ja ne želim takav život za sebe. Na prijašnjem poslu me maltretirala jedna cura koja je svega 3 godine starija. I iako su mi kolege rekli da nisam jedina koja je s njom imala problema, nije mi pomoglo jer joj ništa nisam napravila. Apsolutno ništa. Nisam joj sjela od prvog dana i to je bilo to. Doživjela sam jako ružne stvari od strane drugih i zbog toga sam postala impulzivna, bijesna, nezadovoljna. Uvijek se ja prva nekome javim. Žao mi je što se nikada nitko barem malo ne potrudi oko mene i pita me kako sam. Šta da radim? Toliko se trudim ali to ne rezultira apsolutno ničim. Ne želim biti ogorčena cijeli život. Samo želim biti sretna. Hvala od srca 🙂
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago p.s. ispričavam se, zaboravila sam dodati kako dosta napadam ljude i imam izljeve impulzivnosti, pogotovo poludim kada me netko ignorira što me dodatno tjera na to da nekoga udavim sa porukama. Što se tiče društvenih mreža, malo brišem Facebook pa ga ponovo radim a tako je i s nekim aplikacijama na mobitelu. Pomislila sam da je riječ o bipolarnom poremećaju ali to su samo moje pretpostavke temeljene na člancima pročitanima na internetu. Pozdrav.
Psihoterapeut Team Staff answered 10 years ago Poštovana,
Izvinjavam se što smo propustili da odgovorimo na vaš post. Po sredi je samo omaška tehničke prirode.
Nažalost za vaše probleme nema nekog čarobnog rešenja. Ako želimo biti sa ljudima onda moramo biti spremni na velike kompromise. Kagnitivno se možemo podržati uverenjem da su njihove mane obično manje opasne po nas nego što se to nama čini. Svakako je važno birati društvo i svakako nam se može desiti da u tom izboru nemamo sreće ili čega već. Ali kada pronađemo osobe koje nam koliko toliko prijaju važno je da im iznova dajemo šansu, barem ako ne želomo da budemo sami. Danas ima mnogo ljudi koji se na ovaj ili onaj način ne uklapaju u kliše ili su barem otvirenog uma za razliku od većine. Takvi odnosi mogu biti značajni za vas da važbate osti u njima.
Od značajne pomoći bi moglo da bude i da pronađete psihoterapeuta otvoren uma s kojim vam rad prija i koji vam može biti posvećen na način koji vam godi. Mnogete teme koje ste ovde iznali zahtevaju suptilno i predno baljenje, bez brazog donošenja krajnih sudova pa je važno da našete teraputa koji ima kapacitet da prati vaš senzibilitet.
Uz još jedno izvinjenje, s poštovanjem, Nikola