Postovani,
Nisam kompetentna da uspostavim sebi dijagnozu,znam da ne mozete jednom porukom ni Vi mnogo zakljuciti o tome,ali da pokusam da objasnim.
Kao i svi i ja sam kao zrela osoba imala vise stresova u zivotu razne prirode(emotivnih,poslovnih,zdravstvenih,porodicnih…).Pre nekoliko godina bila sam u jacoj depresiji-nakupilo se puno toga za mali vremenski period. Nekako sam izasla iz toga,ali cini mi se malo nezadovoljnija,sumljicavija,sa osecajem nize vrednosti nego ranije.onda pre par godina opet se sudarilo vise stresova sa razlicitih polja,pa udaja,visoko rizicna trudnocy koja je cini mi se najvise uticala na moj dalji dusevni nemir.Prvi put u braku primecujem agresivne ispade kod sebe.Bacanje predmeta na pod u fazi besa,cak i fiticko nasrtanje na bracnog partnera.Povezivala sam to sa hormonima,ali to je ostalo i danas nakon 7meseci od porodjaja.Planem brzo i za svaku sitnicu.Dosta sebi dizem tenziju,imam konstantno osecaj da mi svi nesto rade iza ledja,da niko nije uz mene,da nemam iskenog prijatelja,da svi lazu i obmanjuju i da svi zele da ne povrede.Inace ranije sam imala osetljiv san,a sada me budi i najmanji sum i nemoguce je da ponovo nakon toga zadpim.Pijem pred spavanje bensendin od 2mg koji mi je ginekolog prepisao jos od trudnoce jer kao doilja ne smem jacu dozu. To mi ne pomaze. Be znam kako da povratim san i dusevni mir. Inace radim dosta na sebi i samopomoci na moj nacin citajuci psiholoske tekstove,tapkajuci,molitve,meditaciju nisam uspela da odradim jer nemam koncentraciju.Vise zaboravljam i cescd mokrim. Da li mislite da imam neki ozbiljniji problem i kako mogu sebi pomoci. Inace,imam faza i kada sam extremno raspolozena,nasmejana i cini mi se kada je partner pazljiviji da sam ja dosta bolje. Znam da moje raspilozenje ne treba da ovidi o voljo drugih,ali to je ono sto sam primetila.Zapravo samo sa njim i imam ove konflikte,ali sumnjam i u okruzenje da mi svi rade potajno nesto iza ledja.
Unapred hvala za ocekivani odgovor
Poštovana,
Skot Pek je jednom otprilke rekao da je život sam po sebi prilično ozbiljan problem, a Vi prolazite korz period adaptacije na brak i rano roditeljsvo, što je samo po sebi zahvetno i složeno do krajnjih granica. Tu svi naši stari procesi i traume ponovo iskrsavaju dajući nam priliko da ih ponovo prordađujemo, sada sa novog mesta i na nove načine.
Mislim da vam treba prostor za artikulaciju i posvajanje vaših osećanja, stanja i misli, protor za sebe kao ravnoteža zantevnim ulogama koje ste nedavno dobili.
Takav protor možete pronaći i u okviru psihoterapije. Mislim da vam treba podrška u vašem radu na sebi i da bi ste se osećali bolje kada bi ste pronašli osobu ili osobe sa kojima svoja iskustva i možete da delite i od kojih možete da dobjete brigu, autentično razumevanje i neku vrstu mentorstva.
Paraleno sa ovom mogućnošću preporučio bih vam i drugu opciju, a to je da napravite sistemacki pregled i uključite psihijatra, kako bi se vodlo računa o eventualnim somackim komponentama i kako bi ste, ako je to potrebno dobili adekvatnu farmakoterapiju.
Dakle držim da je sada veoma važno da se polako i predno posvetite razvoju i ustaljivanju svojih sistema podrške, od organizacije svakodnevnog života do tima stručnih ljudi koji će se o vama starati.
S pošovanjem,
Nikola