Pozdrav,naime imam problem oko nekih godinu dana nikako da dodjem sebi.s curom sam 5 godina u vezi od svoje 20te godine,nasa veza je bila neobicna prve 2-3 godine gledanje non-stop zivimo jedno do drugoga,inace ja nemam roditelje zivim sa babom,odrastao sam od svoje 14 te godine u Decijem domu.u zadnje 2 godine poceli su problemi svadje,mnogo sam posesivan,ljubomoran nesiguran u sebe,to je i dovelo do raskida prosle godine,imao sam osjecaj da sam toliko povrijedjen da sam sve to ispricao na poslu i povjerio se ljudima s kojim nebih trebao o tome da pricam jer su ipak to neke privatne stvari,sada sam jos tamo ali toliko mi je neprijatno i dalje ne mogu da dodjem sebi,radim u kolektivu a s obzirom da znamo da ovdje dosta ljudi gleda vise tudje nego svoje zivote,to mi postaje teze,pomirili smo se posle raskida mjesec dana ja ne znam dali sam prozivio slamanje ega ili sta vec imam 26 godina jos ne znam sta cu od svog zivota,radim posao koji nevolim,nisam zadovoljan nicim u zivotu iako imam babu koja se bori za mene i koja je odrasla u nekom svom vremenu i ne shvata da je sada sve drugacije.onda ponekad dovedem sebe u situaciju i pomislim da sam sebican prema njoj pa me i to boli jer ona je jedina koja je odvojila vrijeme za mene i tolike godine truda za koje mislim da su uzalud.ne znam grcevito se borim sa hiljadu misli.Inace imao sam vrlo tesko djetinjsvo pa onda pomislim uprkos tome valjda bih trebao da budem dobra osoba.i pokusavam to da budem ali non stop od okoline dobijam drugacije iskustvo,i kao da ne znam za moralne vrijednosti kad trebam nekom da odgovorim na neku kritiku na bilo sta sto bitrebalo biti normalno ja sebe upitam dali bih trebao da se usprotivim,recimo kod sefa on je inace egoista covek koji samo gleda sebe i ne interesuju ga drugi radnici sve ide preko nasih ledja,iako se trudim sav moj trud pada u vodu kad on prospe kritiku i nadje manu svemu sto radim,potpuno sam izgubio sebe ne znam ni kad ni kako ni zbog cega.jednostavno zivot mi je u rasulu imam osjecaj kao da sam sve izgubio,ali s kim god da pricam govori mi kako se zalim,iako sam ja tu da uvijek saslusam tudje probleme i da pomognem savjetom,ljudi su postali sebicni svi brinu da oprostite o svojoj guzici.sada posle godinu dana od raskida opet smo zajedno ali ja i dalje imam taj pritisak na poslu,i imam osjecaj kao da ne trebam nikom da se pozalim nebi li pomislili ljudi kako mi je u zivotu sve ovako kako jeste.poceo sam da preispitujem sebe ali imam toliko mnogo pitanja da mi se cini da ne mogu da nadjem odgovor ni na jedno pocevsi od mojeg detinjstva gledam dali je to dovelo do svega ovoga kako je sad i kakva je moja licnost,potiskujem emocije i vise sam zaboravio kako da ih izrazim.mogao bih ovako do sjutra pisati,i onda pocnem sebi govoriti kako da doshem do toga da kazem sebi covjece ti nemas problema,kad znam da ustvari nije tako.. sve u svemu ludnica. Ne znam kako da pomognem sebi.