ne-znam-ko-sam-ne-znam-gde-idem 2021-07-26T17:43:21+00:00
Anonymous asked 3 years ago

Postovanje,  imam problem vec par godina unazad koji me izjeda i vodi u jako lose raspolozenje, depresiju, plac, obezvrednjivanje sebe… Do srednje skole znala sam tacno sta zelim. Upisala sam gimnaziju i uzivala u njoj. Nakon nje,sve se promenilo. Upisala sam fakultet koji ni sama ne znam sto sam upisala, na nagovor roditelja, zavrsila ga sa super uspehom, zaposlila se u struci ali postoji ogromno ALI. Ne osecam se ispunjeno, jako sam  nesigurna u sebe, fakultet i moja struka su skroz drugacije, niko ne zeli da me nauci a i kada pokusaju da mi razjasne neke stvari ja ne kapiram nista. Nisam se trudila nemam cv i nemam sta da prilozim da bih se negde drugde zaposlila, radim kao master za minimalac sto me dodatno sabotira, vec tri godine bijem u mesto, stagniram, toliko sam se razocarala da sam zapustila i ostale segmente svog zivota. Placem, tugujem, ne vidim sebi perspektivu, jako sam razocarana i ne znam sta mi je ciniti. Dok moji prijatelji menjaju poslove uporni su, znaju sta zele, postizu rezultate ja stagniram… ne znam ni ko sam, ni sta sam, ni sta zelim u zivotu, ni cime bih se bavila…jednostavno sam izgubljena. Plasim se, nije ovo par meseci vec vise od tri godine da se skroz ne izgubim i padnem na dno. Potrebna mi je pomoc, kako se izvuci iz ovog vakuma iz ovog zacaranog kruga depresije i samodestruktivnosti…. opet napominjem fakultet nije bila moja zelja vec sam ja naucena da to sto zapocnem zavrsim, tako sam i fakultet zavrsila. Sada mi svi govore da sam luda sto ne volim svoju struku jer je jako lepa i kreativna ali ja jednostavno ne mogu ovo a ne znam ni sta bih drugo radila…

Anonimno replied 2 years ago

Postovani,
Zapravo i ja imam slican problem.
Kazem slican zato sto imam 18 godina i sve je pocelo posle prve godine zavrsene srednje skole. Upisala sam nesto sto ne zelim ali sto ima dobro ime i kada tako nesto izgovoris svi te gledaju sa visine, zapravo ja sam u to verovala i stvarno sam mislila da ce mi se svideti. Medjutim cinjenica da se nisam u tome snasla i da postoje ljudi koji su mnogo bolji od mene me je dotukla. Osecala sam se toliko prazno i kao da sve sto radim radim da ne bih razocarala roditelje i sebe. Mislila sam sa ako se prbacim da odustajem, da sam slaba. Jako mi je tesko sve to palo, sve do danas kada sam shvatila da “odustajanje” od pogresnog poziva u zivotu ne znaci da sam slaba vec naprotiv dovoljno hrabra da zakoracim i nadjem nacin da upoznam sebe i pronadjem ono sto mi se svidja. Sada zelim sa upisem paihologiju i bavim se upravo psihoterapijom jer hih volela zauvek da pomazem ljudima u svojim problemima. Kako sam dosla do tog odgovora zaista nije jednostavno. Ali svaki dan preispotivala sam sebe, sta je ono zbog cega sam srecna, iskljucila sam komentare roditelja, brace koja uspesno studiraju informatiku i uspesni su u tome prosto shvatila sam da sam drugacija od njih i to je u redu. Preispitivala sam i one najsitnije detalje poput slusanja ljudi, oduvek sam pazljivo slusala ljude i analizirala njihove reci i postupke. Sada jedva cekam da upisem psihologiju i uzivam u svom buducem zanimanju. 🙂

)

1 Answers
Ivan Blond Staff answered 3 years ago

Poštovana,

Ja ne smatram da ste ludi što Vam se ne dopada ono što ste završili. I sami ste rekli da niste upisali ono što ste vi želeli već neko drugi.

Često kada se povinujemo drugima u značajnim i velikim životinim pitanjima, po cenu svoje autentičnosti i integriteta, posledica je osećaj zaglavljenosti, nemoći, vrtenja u krug i gubitka kontrole. Bilo da smo to učinili iz lojalnosti prema svojoj porodici, želji za uvažavanjem i pohvalom, što ste tako naučeni ili bilo iz čega drugoga. I bez obzira da li veliki broj ljudi smatra taj neki posao dobrim ili ne.

Stanje koje iskušavate i opisujete kao stanje u kome ne znate ko ste, šta ste i čime biste se bavili – iako vam sada izgleda strašno i loše, je vaša prilika za razvoj i pronalaženje nekog svog autentičnog izražaja.
Ako uspete da ostanete sa time i dozvolite sebi da NE ZNATE…Da se ne opirete tome, prihvatite i vidite to – ono što vam je nametnuto će se polako urušiti u vama, a u jednom trenutku ono što je zaista vaše i što budi iskru u vama će se pojaviti.

Dobro pitanje za Vas je: Šta biste radili i čime biste se bavili kada novac ne bi bio problem i pitanje u vašem životu? Kada bi sve osnovne potrebe bile zadovoljene?
Šta kada radite vam stane vreme koliko ste unešeni u to i uživate?

Ovaj proces nekad zna da bude kompleksan i da zahteva dobru psihoterapijsku podršku, kako biste došli do onog autentičnog dela vas.
Mi smo tu ukoliko osetite potrebu za tako nečim.

Ivan Blond

)