http://psiho.slavisa.us/postavite-pitanja-psihologu/postavite-pitanja/nestabilna-1.html
Pozdrav,ja bih odgovorila Neveni i mnogo bi mi bilo drago kada bi procitala moj post i odgovorila mi .
Hvala mnogo jos jednom, i Nikoli sto mi je odgovorio , i Neveni ciji mi je odgovor stvarno pomogao da zastanem na trenutak i razmislim o svemu ! HVALA VELIKO <3 !
Ja sam mnogo zeljna paznje i da mi neko stalno pokazuje koliko me voli,ako me iko voli uopste.
Ovako,bavim se plesom,ali mislim da cu da prestanem sa tim iz razloga sto ne dopada mi se kako objasnjava instruktorka korake i jos mnogo razloga ima stvarno , ja volim ples i zelim da naucim da plesem ali to u mom gradu valjda ne moze biti toliko priusteno jer nemamo dobrih plesnih skola.
Da kazem,nemam niti ijednu drugaricu, nemam momka ,kada mi treba podrska za nesto nemam ni to od roditelja,mrzim to sto oni mene gledaju kao da sam jos mala klinka i kao da ne umem da se snazalim u zivotu ni zasta,smatraju me nesposobnom.Kada bih trebala nesto da uraidm rekli mi 'ma ne moze ona to,jeste li vi normalni ,ona to da zavrsi ne moze ne mastajte o tome ' Nemam nikakvu podrsku od njih,nesto kada radim oni ne veruju u mene i misle da ja to nikada necu dobro zavrsiti .Kada izadjem vani do prodavnice npr ,ili u neki duzi soping ,jer nigde dalje ne idem ,i dopadne mi se neki decko na izgled,uglavnom on mene ne primecuje,mislim da nikada necu naci decka koji ce se meni dopasti .Jer uglavnom meni se udvaraju momci koji nisu apsolutno moji tipovi.
Problem je isto,sto ja sve shvatam licno.kada me ne bi primetio momak koji mi se dopadne,ja bih odma mislila da sam ja ruzna da nema sanse i da se to nikada nece desiti da se u mene zaljubi neki decko koji bi se meni dopao ,moj tip decka.
Nekako sam sva nesnalazljiva,sve me strah kako ce moja buducnost proci.Sada eto rekla sam vam ,nemam ni prijatelje ni momka ,ne izlazim. Ne znam kako dalje.
Zavrsavam skolu u drugoj zemlji ,ali vanredno .4 razred zavrsavam.
Mnogo sam vezana za moju porodicu,preprevise.Vezana sam i za babu i dedu,pa kada pomislim da ja kada rodim decu i pitam se cesto 'da li ce moji baba i deda biti zivi da vide moju decu,da vide mene kako prolazim u zivotu ? '
Baba mi je kao druga majka,mnogo je volim savetuje me vise nego iko ,a ne zelim da joj se ikada desi nesto,kao ni nikome drugome iz moje porodice.
Mislim da sam najosetljivija osoba u mojoj porodici,nekako niko u mojoj porodici ne gleda te stvari kao ja ,oni zive u trenutku ,a ja se BOJIM buducnosti,ne zelim da ostanem bez njih jer smatram da nece imati zivot smisla bez clanova moje porodice ,definitivno! I ne mogu nikako da se pomirim ,da su moji baba i deda stariji i da ce oni morati kao i svi ostali,umreti jednog dana.Jao placem dok ovo pisem sve.
Druga stvar,imam i brata i sestru ,oni su prelepi stvarno,ja sam nekako najruznija od njih , sestra lepse gradjena i ima lepse crte lica,pune usne,krupne crne oci i sve ostalo ,a ja tanje usne ,malo sitnije oci ,punija sam od nje .Ona ce se i udati i brat ozeniti a ja mislim cak da mene niko nece hteti ,i mislim da nikada se necu vencati. Gde god bih posla sa sestrom svi bi nnju gledali,i za nju govorili koliko je lepsa od mene,bez imalo ustrucivanja i ja sam svesta toga, pametnija je ,ona je jaca od mene ,ona je hrabra pravi borac ,postici ce mnogo vise od mene u zivotu ima prijatelje.A ja bih izludela pored svega toga.
Ovo sto si rekla kao da sam zaslepljena za mamu,jesam i previse zaslepljena za svakog ,svaku noc pre nego sto zaspem pustim na slusalice muziku za opustanje,kada svi spavaju ja se isplacem uz tu muziku umesto da se opustim,stvarno ne znam sta se desava sa mnom,samo placem i mnogo sam tuzna!
Stvarno kazem mnogo zelim da imam decka, jer ja kuci nista ne radim,po ceo dan sedim za lap topom i dosadjujem se,nemam sta raditi ,naucim za ispitivanje i to je to sto ja radim ,nista vise, idem na ovaj ples ali ispisala bih se.A momka bih volela imati ,zelim sa nekim da izlazim i zabavljam se stvarno zelim to ,mlada sam svesna sam da mi svaki dan prolazi a ja nista ne radim,gubim vreme ,volela bih da se druzim ,ali nemam sa kim.Okolina u kojoj zivim jeste lukava ,vecina njih je bezobrazna i zeli da iskoristi,drski su svi ,a ja ne mogu to podneti. Ali ne znam sta da radim,gde da idem da upoznam razne ljude . Volela bih .
Razmislicu i o tome sto si rekla da pisem dnevnik,mada ne bih volela da procitaju moji sta pisem,odma bi mi ga pronasli .
Mnogo ti hvala,odusevila si me sa ovim sto si rekla da sam ja zapravo ta jaka osoba i hrabra. Zelela sam da mi posebno ti odgovoris,smatram iskreno da bi me najbolje ti razumela i tako je ,i nekako me uvek tvoj post ohrabri i obozavam da citam sta ti odgovoris.
Divna si i ti ,kao i tvoje kolege i super sto postoji ovaj sajt . <3 VELIKI POZDRAV ZA SVE VAS <3
Evo i sada pustim pesmu od jednog repera koji repuje o majci koja mu je umrla ,ta me pesma tako dirne da ja placem uvek uz nju i lose mi bude kaze jedan deo ‘i nekako je bilo sve odjednom i sve bi dao da te zarlim bar jos jednom i da te poslusam i odem po cigare ,mrzio sam sto pusis sada bih voleo te dane kada do prodavnice trcim jer znam kada se vratim ti me cekas kuci …
ti si bila super mama ,protiv problema sama borila si se do samog kraja uz nas i kada nismo bili dobri ,za nama skupljala kada rasturimo sve po sebi,prala kuvala po ceo dan ,a ja ponekad pomognem i operem par sudova bar ,al to je nista znam..i opet placem kao nikad nadam se da znas koliko si mi bila bitna ‘
Ne znam sta mi je stvarno,umesto da cenim sto su mi zivi roditelji,ja razmisljam non stop o tome kako ce biti kada ih ne bude.ne mogu vise da trpim sve to,ona bi se bas zacudila kada bi znala kako ja razmisljam .Ali niko ne zna ,ja pre nego sto zaspem isplacem se i istresem to iz sebe i sutra opet i svaki dan se mucim sa istim. :'(
Zdravo,
Evo nas, tu smo, i naravno čitamo sve postove :). U svoje ime i u ime tima ti se zahvaljujem na fidbeku koji nam mnogo znači.
Ono što si napisala o svojim dozivljajima u prvom pismu prepoznatljivo je i u ovom drugom pa mi se čini da smo uspeli da te vidimo i osetimo tvoj senzibilitet. OK je da ti je potrebna pažnja i podrška. Svima nam to treba, da nas neko vidi, razume i prepozna.
Bilo mi je lepo da čujem koliko ti je odnos sa bakom značajan. Razumem da je teško kada misliš da će nekada otići ali znaj da sve što ti je dala zauvek ostaje u tebi i deo tebe, i uvek ćeš u sebi nositi njen glas i njenu podršku.
Odrastanje i sazrevanje neminovno prati i bol i usamljenost i strah jer napuštamo bezbrižni dečji svet i ulazimo u nepoznato,ali život donosi nova iskustva, poznanstva,sadržaje i nove identitete kroz koje ćeš ostvariti svoje potencijale. Saosećamo sa tobom i podržavamo te na tvom putu rasta i razvoja.
Hvala ti na poverenju koje si nam ukazala podelivsi sa nama svoje misli i emocije. Drago nam je ako smo učinili da za tren zastaneš i pogledaš sebe i svet sa nekog drugog mesta i da ugledaš i svoju snagu kao što si ugledavala i svoju nežnost.
Želimo ti mnogo sreće!
Nevena