Postovani
Evo gde je problem: Vise bih volela da se nisam ni rodila, toliko mi je nikako u zivotu i bila bih srecna da me nema vise, ali mi zao mojih jer cu im unistiti zivot, ne treba im to. Nisam u depresiji, jednostavno sam negativac otkad sam se rodila i ne vidim nista lepo ni u cemu. A mlada sam, i zao mi sto sam pesimista, sve mi je bez veze i dosadno, jednostavno mi je sve tesko, kad pomislim sta mi tek stize, odmah mi lose…Ne znam na koji nacin da promenim svoj zivot. Ne znam ni sta trazim ja ovde, ali dobro. Mozda Vi imate nesto pametno da mi kazete. Pozdrav
Zdravo,
Na žalost, ne znam šta je to što ti smatraš “pametnim” a što bi mi mogli da ti kažemo, da bi se osećala bolje. Ukoliko možeš, vidi da li bi promenila i direktnije postavila pitanje, u suprotnom ne znam šta je to što ti treba od mene.
Razmisli šta je sa onime čime se baviš u svom životu, čime ispunjavaš dan. Šta je sa prijateljima, porodicom, rodbinom, partnerima? Da li imaš hobije? Veliki deo tvog života u ovom pitanju nedostaje, a nama mi pomoglo u pisanju odgovora.
Veliku intimnost i autentičnost tvog posta pronašao sam u tome što govoriš da bi želela poštedeti svoje bližnje tuge, ako te ne bi više bilo. Iza žalosti i tuge, ponekad se krije ljubav, a ljubav je u biti želja za životom. Pozivam te da istražuješ te delove sebe, koji tuguju, koji ne žele da povrede i ostave, a u kojima se možda krije to što je tebi potrebno.
Srdačno,
Ognjen Vukotić