Pozdrav!
Imam 18 godina i nedavno sam završila srednju školu. Tijekom srednje, bila sam 3 godine zaljubljena u profesora koji je mnogo stariji od mene (27 god). Činila sam svakakve ludosti, samo da bih ga vidjela. Čak sam saznala i gdje živi, pa sam često odlazila do njegovog kvarta. Bilo bi mi dovoljno samo da sjedim tu u blizini i promatram njegovu zgradu. Kada bismo razgovarali na satima, uvijek sam osjećala neku posebnu energiju između nas. Meni je srce lupalo, dlanovi se znojili, noge se tresle.. ali i on kao da je drukčije sa mnom razgovarao, nego sa ostalima. Uvijek bi me nekako stidljivo pogledao, nasmiješio se.. A i bila sam mu sigurno draga učenica, jer sam bila najbolja u tom predmetu. Uvijek bi me hvalio, uzimao za primjer..
Mislila sam da će me svi ti moji osjećaji proći nakon srednje, no nije tako. I dalje stalno mislim na njega, sanjam ga, želim ga vidjeti i čuti..iako više ne mogu.
Nisam se usudila ni sama sebi priznati da sam zaljubljena, iako su već svi oko mene to vidjeli. Ni sada se to ne usudim naglas izgovoriti.
Sada razmišljam upisati fax i studirati taj predmet, jer bi mi on predavao i na faxu. Zaista volim taj predmet, ali bojim se da ne pogriješim u toj važnoj odluci..jer bi to upisala najviše zbog njega..da ga i dalje mogu vidjeti.
Jer, koliko god suludo bilo, stvarno sam ga zavoljela. Ne mogu prestati misliti na njega.
A nemam hrabrosti priznati mu sve ovo, jer za njega sam sigurno jos uvijek dijete..s obzirom da sam toliko mlađa od njega.
Stvarno sam izgubljena i ne znam što da radim..
Zadravo!
U tvojim rečima vidimo razboritosti i odelitosti, što nam može govoriti o vosoko razvojenim kognitivnim sposbnostima. Pitanje su učinila jasnim i preciznim. Tvoji opisi su lepi, dirljivi.
Takođe, gotovo da smo iznenađeni tvojim kapacitem za dilemu, tvom otvorenošću ka teškom pitanju i teškom izboru. Osećamo da je tvoja otvorenost istinska, što može govori o tvojoj trezvenosti i zrelosti.
Dilema je zasita teška i nažalost ne bi bilo u redu da ti direktno sugerišemo da postupiš na ovaj ili onaj način, jer bi time uzlei na sebe veću odgovornost nego što na pripada. Ono što međutim možemo to je da te podržimo u otvorenosti i istraživanju čitave stvari. Imaš 18 godina i saim tim, kako se nama čini i puno pravo da ne doneseš najbolju odluku, ako tako nešto kao što je najblja odluka uopšte postoji. Verumeo da imaš puno pravo da se tražiš i da na tom putu grešiš. Odlika koju donosiš jeste važna ali nije sudbonosna. Na primer sasvom je u redu da se fakulteti i promini jer je prirodno da sa 18 godina ne sagledavamo stvari isto kao u godinama koje će nastupiti.
Ijako u tvom pitanju vidimo tvoju odgovornost, želimo te podsetiti da je život takođe istraživanje, igra i avantura i da je važno da mu svojom odgovornosšu ne oduzmeo lepotu neizvesnosti i novine.
Ako smo te dobro razumeli, ti ne bi upisala taj fakultet da nije tvoje zaljubljenosti prema profesoru? Tako smo zainteresovani saznati i više o tebi, tvom životu, interesovanjima, hobijma, drugim predmetima koje voliš, razlizima za eventualnu drugačiju odluku, drugim odnosima i tako dalje. Ovim bi naša slika o tebi bila kompletija. Šta je dakle sa drugim ljubavima u tvom životu?
Srdačno,
Nikola i[url=http://www.psiho.slavisa.us/saradnici/101–kategorija-saradnicic/313-darko-hristov-psiholog-ni.html] Darko[/url]